Kozmologija
Što je najednostavnija kozmologija i da li funkcionira? Kako naš Konačni kuglasti 'motrivi svemir' egzistira unutar beskonačnog vječnog Prostora?

History of Cosmology, Astronomy, Space, Universe, Cosmos	Einstein's Astrophysics Finite Spherical Observable Universe	Top Twenty Problems of the Big Bang Cosmology Theory	WSM: Uniting Time Matter Motion Universe Within Infinite Space	Wave Structure of Matter Cosmology (Infinite Space)	WSM Cosmology Deduce Finite Spherical Observable Universe	Explaining Hubble Redshift with Distance Universe not Expanding
Solution to Cosmic Microwave Background Radiation (CMBR)	Time & Motion: 2nd Law of Thermodynamics Past Present Future	Morality: Determinism, Necessary Connection, Limited Free Will	Solar System Gallery: Information on Sun, Moon, Planets, Pictures	Universe Galaxies Stars Supernovas, Quasars, Milky Way Galaxy	Hubble Space Telescope Picture Photo Gallery Stars Galaxies	Society & Cosmology Life the Universe and Everything (Wisdom)

Glavni je zadatak fizičara nalaženje onih univerzalnih elementarnih zakona, iz kojih se može izgraditi svemir čistom dedukcijom. Nema logičnog puta do tih zakona; do njih se može doći samo intuicijom, koja počiva duhovnom shvaćanju iskustva. (Albert Einstein, 1918)

Uvod
Što je najednostavnija kozmologija i da li funkcionira?  Kako naš konačni kuglasti 'motrivi svemir' egzistira unutar beskonačnog vječnog prostora?

Hi svima (Studeni, 2007)
Svrha ove stranice o Kozmologiji je jednostavno objašnjenje dviju kozmoloških teorija koje su konzistentne s postojećim promatranjima. Trebat će Vam osnovno shvaćanje Valne strukture materije (WSM) prije nego ju počnete čitati (ukoliko niste upoznati s WSM teorijom, pogledajte linkove na vrhu stranice). I pokušajte zadržati u umu, kako ne čitate neko apstraktno matematičko objašnjenje - ova WSM kozmologija stvarno opisuje ono što u stvari jeste, kako postojite u ovom prostoru svemira i interagirate sa svim oko vas!

1. Naš konačni kuglasti svemir je sve što postoji. (Što je vodilo Teoriji Velikog praska kao objašnjenje Kreacije Svemira).

Kratki sažetak, ukoliko je svemir konačan (i sve što postoji), onda postoje samo tri opcije:

1. Svemir je stacionaran - onda treba antigravitacijsku komponentu, kako bi se spriječilo/ zaustavilo njegovo kolabiranje (Einstein-ova kozmološka konstanta).

2. Svemir se smanjuje (za to nema dokaza).

3. Svemir se širi (pomak u crveno s udaljenošću to podržava, jer se Doppler-ov učinak javlja zbog smanjivanja brzine kertanja - to je ujedno put poraza Kozmologije).

No to ima brojne probleme/neodgovorena ptianja, tj. što je prouzročilo veliki prasak, u što se svemir širi, što je izvan granica konačnog svemira?

2. Naš konačni kuglasti 'motrivi svemir' postoji kao dio beskonačnog vječnog Prostora.

Međutim, najednostavnije je objašnjenje pomoću egizistencije samo jedne stvari, prostora, čime je on nužno beskrajan i vječan. Iz tog najednostavnijeg temelja možemo deducirati nužnost formiranja materije iz valova u Prostoru.

Iz tog temelja našeg konačnog motrivog svemira, kao dijela beskonačnog prostora, možemo zatim pokazati dobivanje pomaka u crveno s udaljenošću zbog smanjivanja preklapanja Hubble-ovih kugli (konačno motrivi svemiri). U osnovi, svaki valni centar 'čestice' je u centru svog konačnog kuglastog svemira unutar beskonačnog prostora - a kako se materija sve više razdvaja (udaljava), postoji sve manje preklapanje Hubble-ovih kugli, pa je stoga i manje valne interakcije, što vodi do pomaka u crveno s udaljenošću.

Nadalje, možemo deducirati Mach-ov princip i sjediniti konačnu materiju s beskonačnim prostorom zbog Huygens-ovog principa / dijeljenja valova (to je vrlo važno - radi se o jedno velikoj dedukciji pionirskog rada Milo Wolff-a na Valnoj strukturi materije).

Uočavamo dakle stvarno postojanje dva puta, koja treba istražiti - kozmolozi su išli putom 'Velikog praska' pri čemu je svemir sve što postoji, uz ignoriranje drugog jednostavnijeg objašnjenja utemeljenog na beskonačnom Prostoru (iako taj put funkcionira ako shvaćate Valnu strukturu materije).

Iz tih dviju kozmoloških teorija, možemo onda lagano pokazati kako je utemeljivanje kozmologije na Valnoj strukturi materije (WSM) u beskonačnom vječnom Prostoru najednostavnije, te kako je to korektno usklađeno s motrenjima, objašnjavajući i rješavajući istovremeno mnoge postojeće probleme, koje je stvorila Big Bang kreacijska teorija Kozmologije.

Vrlo kratki sažetak WSM kozmologije u beskonačnom vječnom Prostoru

Ako pogledamo oko sebe u prostor, vidimo kako smo okruženi drugom materijom (planetima, zvijezdama, grozdovima galaksija, itd.). WSM kozmologija deducira to kao istinu ma gdje bili u beskonačnom prostoru.

Međutim, vidimo samo konačno kuglasto područje beskonačnog Prostora s drugom materijom, koje nazivamo svojim konačnim sferičnim motrivim svemirom, odnosno WSM kozmologija je utemeljena na najednostavnijem rješenju - opisivanju beskonačnog vječnog prostora punog materije, u kom materija samo interagira s drugom materijom u konačnom kuglastom području beskonačnog prostora, nazivajući to područje, našim 'motrivim svemirom'.

(NAPOMENA: Kako bi se izbjegla zbrka, koristim termin 'motrivi svemir' umjesto svemir. Naš motrivi svemir egzistira kao konačno kuglasto područje beskonačnog vječnog Prostora. Možemo jedino vidjeti i interagirati s drugom materijom unuta svog motrivog svemira. )

WSM kozmologija se razlikuje od Teorije velikog praska na dva načina

WSM kozmologija opisuje beskonačni vječito obnavljajući sustav. Nema početka ili kraja Prostoru, a kretanje njegovih valova formira materiju.

I dok je motrivi svemir konačan u obje teorije, u Teoriji velikog praska taj je svemir sve što postoji, dok u WSM kozmologiji motrivi svemir (Hubble-ova kugla) je samo konačan kuglasti prostor beskonačnog vječnog Prostora.

Što objašnjava kozmologija Valne Strukture materije (VSM - WSM)?

1. Pomak u crveno s udaljenošću

Izvanredna je podudarnost, što postoje dva načina za dobivanje pomaka u crveno s udaljenošću (i čudno je kako se razmatralo samo objašnjenje Velikog praska, koje je najkompliciranije objašnjenje, dok se najednostavnije objašnjenje nije nikada razmatralo).

Slika1 - U Kozmologiji velikog praska, svemir je sve što postoji, pa je za spriječavanje gravitacijskog kolapsa, predložen šireći svemir. Otkriće pomaka u crveno s udaljenošću je izgleda to potvrđivalo, pri čemu je pomak u crveno trebao biti Doppler-ov učinak usporavajućeg kretanja zbog širenja svemira. Problemi Teorije velikog praska su očiti!

  Što je 'Veliki prasak - Big Bang' i kako on kreira Prostor,
  Vrijeme, Materiju i Kretanje?

  Što je izvan širećeg svemira?

2. Kako egzistira naš konačni kuglasti svemir unutar beskonačnog vječnog
    prostora

Općenito pitanje glede kuglaste stojno valne strukture materije je:
"Odakle dolaze ulazni valovi (In-Waves), koji formiraju našu materiju?"
Odgovor je jednostavan, iz Izlaznih valova (Out-waves) sve ostale materije oko nas unutar našeg konačnog kuglastog motrivog svemira (koji je izravna posljedica Huygens-ovog principa). Dakle naša masa / gustoća energije vala je konačna, jer je određena konačnim iznosom druge materije. Vidjeti Jednadžbu kozmosa - Equation of the Cosmos.

Mach-ov je princip (masa tijela je određena svom drugom masom u svemiru) deduciran po prvi put. Tako sada možemo shvatiti zašto je slijedeći citat Einstein-a (temeljen na ideji Ernst Mach-a) istinit:

Ne smijem ne spomenuti, kako se teorijski argument može deducirati u korist hipoteze konačnog svemira. Opća teorija relativnosti nas uči, da je inercijalna masa danog tijela veća, ukoliko je više značajno teških masa u njegovoj blizini; tako izgleda vrlo prirodno reducirati ukupnu inerciju (masu) tijela na interakciju između njega i drugih tijela u svemiru; kako je stvarno, još od vremena Newton-a, gravitacija i bila kompletno reducirana na interakciju između tijela. Rezultati izračuna također indiciraju, da bi svemir nužno bio kuglasti. (Albert Einstein, 1954)

3. Kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje (CMBR)

Kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje (CMBR) je razumno objašnjeno kao posljedica zračenja hladne materije u međuzvijezdanom prostoru.

Metafizika: realitet & kozmologija moraju biti utemeljeni na jednoj stvari, koja postoji beskonačno i vječno

I dok ovo može iznenaditi neke ljude, i stara indijska i grčka filozofija i metafizika su shvaćale da materija interagira sa SVOM drugom materijom u motrivom svemiru, pa postoji jasna veza između sturkture materije i strukture motrivog svemira.

Rimski stoički filozof kralj, Marcus Aurelius to predvino objašnjava, iako su mnogi drugi filozofi i mistici shvatili tu međusobnu povezanost materije i Prostora (tu dinamičku jednost realiteta koja je temeljni princip antičke grčke i indijske filozofije).

Često razmišljam o povezanosti svih stvari u svemiru. ..... Reflektiram događanje mnoštva tjelesnih i mentalnih događaja simultano u istom kratkom vremenu u svakom od nas, pa vas ne će iznenaditi, što mnogo više događaja ili bolje rečeno, sve stvari koje prolaze, egzistiraju simultano u jednoj i cjelovitoj jednosti, koju nazivamo svemir. ..... Ne bi trebali stoga govoriti 'Atenjanin sam' ili 'Rimljanin sam' već 'građanin sam svemira'. (Marcus Aurelius, 170AD)

Sve stvari proizlaze iz jednog, a to jedno iz svih stvari. (Heraclitus, 500BC)
Svi su fenomeni međusobno povezani u uzajamno kondicioniranu mrežu. (Buddha, 500BC)
Kroz Jedno, Brahman je uzrok mnoštva. (Rig Veda, 1200BC)
Kada se deset tisuća stvari promatra u svojoj jednosti, vraćamo se Izvoru i ostajemo tamo gdje smo uvijek bili. (Sen T'sen)

Slično su Zapadna filozofija i fizika došle do istog zaključa, kako to pišu Leibniz, Bradley i Smolin:

(Leibniz, Monadology, 1670) Realitet se ne može pronači osim u jednom jedinom izvoru, zbog međusobne povezanosti svih stvari s drugima. . . Podržavam također, da supstancije, bilo materijalne ili nematerijalne, ne mogu biti shvaćene u svojoj čistoj biti bez bilo kakve aktivnosti, aktivnosti koja je bit supstancije općenito. (Leibniz, )

(Bradley, 1846-1924) Možda se možemo složiti u shvaćanju Metafizike, kao pokušaja spoznaje realiteta nasuprot čiste pojavnosti ili kao proučavanje inicijalnih principa ili konačnih istina ili pak kao pokušaj shvaćanja svemira, ne sporo korak po korak, već nekako kao cjelinu.

(Lee Smolin, 1997) Više nije održivo da su svojstva bilo koje stvari u svemiru nezavisna od postojanja ili ne-postojanja svega ostalog. Konačno, više nije razumno govoriti o svemiru sa samo jednom stvari u njemu.

To je naravno fundamentalno važno za naše razumijevanje što je materija, što je svemir i što je Prostor. Svrha je ovog članka objasniti rješenje problema shvaćanja te međusobne povezanosti naše materije, koja postoji u konačnom kuglastom motrivom Svemiru (mnogo konačnih temporalnih stvari) i Prostoru (jedna beskonačna vječna stvar).

Trenutno je kozmologija zamračena nekorektnim vjerovanjem u 'Veliki prasak' - da se svemir širi i stoga ima početak u nekom vremenu prošlosti. Kako ćemo objasniti, to je netočno, iz jednostavnog razloga što motrivi 'Hubble'-ov pomak u crveno s udaljenošću nema uzrok u Doppler-ovom pomaku zbog usporavanog kretanja / ekspanzije Svemira, već je tomu uzrok opadanje interakcije valnog kretanja s udaljenošću.

I opet su pradavni indijski i grčki filozofi ispravno shvatili kako se nešto ne može nikada kreirati iz ničega, ‘ex nihilo’, stoga je nešto uvijek/vječno egzistiralo;

Bez početka ili kraja (kroz vječnost) ovaj je svijet nastavljao egzistirati kao takav. Nema ovdje ništa upitnog. Nigdje i nikada, ovaj svijet nije bio motriv od bilo koga u prošlosti, niti će biti u budućnosti. (Madhva, 1250AD)

Alternativno, pretpostavimo naše prihvaćanje mitske geneze svijeta iz noći ili tvrdnje filozofa prirode, da su 'sve stvari oduvijek izvorno bile zajedno'. Još nam uvijek ostaju iste nemoguće posljedice. Kako je sve što je pokrenuto, ukoliko nije postojao stvarno neki uzrok kretanju? Materija se ne će pokrenuti sama od sebe - njeno kretanje zavisi o pokretačkom uzroku. (Aristotle, 340BC)

Na žalost, Teorija velikog praska kao kreacija našeg svemira je danas čvrsto prihvaćena, a i mnoge su karijere temeljene na tom konceptu. Stoga je prirodno što je emergirajuća škola znanstvenika 'disidenata', koji se ne slažu s tom teorijom, prouzročila konflikte unutar akademsko svijeta, žalosno, koji rijetko imaju bilo što s određivanjem istine. Ne želeći biti uključen u sukobe te diskusije, ipak kao filozofi znanosti obvezani smo slijediti istinu, kako je napisao Tolstoj:

Netočno ne prestaje biti netočno, zato što večina ima udjela u njemu.. (Leo Tolstoy)

A iz te najednostavnijeg temelja jedne stvari, Prostora, koji egzistira kao valni medij, očito je, kako je vjerovanje u 'Veliki prasak' utemeljeno na osnovnoj griješci, te kada se jednom shvati istina, onda ćemo uvidjeti kako su svi problemi i paradoksi moderne kozmologije riješeni jednostavno i razumno. (Vidjeti Rješenje problema Teorije velikog praska u kozmologiji - Solutions to the problems of the 'Big Bang' theory of Cosmology.)

Geoff Haselhurst, Email

Kratki sažetak povijesti kozmologije

Nedavno sam primio pismo u vezi s ovom stranicom, u kom je iznesena slijedeća interesantna tema:

Ponešto oklijevam uključiti bilo što od ovdje prezentiranog protiv velikog praska. Razlog nije nepostojanje vremena za detaljno ponderiranje. Stvar koja me najviše brine, je što sam mislio, da je Einstein jednom opisao svoju kozmološku konstantu kao svoju glavnu griješku. Je li to istina? Je li bio prevaren argumentima drugih?

Kratko ću odgovoriti na te komentare, temeljem Valne strukture materije. Članak koji slijedi, pruža vrlo shvatljiv sažetak kozmologije i rješenja za većinu fundamentalnih problema (možete ga preskočiti ako želite).

Einstein-ova opća relativnost zahtijeva konačan kuglasti svemir (ne može biti beskonačan zbog Mach-ovog principa, s kojim se Einstein jako slagao, da je masa tijela konačna, te određena svim ostalim masama u svemiru, pa stoga sva masa u svemiru mora biti konačna).
 
1. Dva problema:

a) Što okružuje taj konačni kuglasti svemir? (Einstein je koristio svoju kuglasto elipsoidalnu geometriju Opće relativnosti za predlaganje zakrivljenosti prostora - ako putujete u bilo kom smjeru, kretat ćete se zakrivljeno i možda se vratiti u svoju polaznu točku).

b) Što spriječava konačni kuglasti svemir od gravitacijskog kolapsa (stoga Einstein-ova komzmološka / antigravitacijska konstanta).

2. Dva otkrića, jedno teorijsko, jedno empirijsko, su spustila kozmologiju na put Teorije velikog praska glede kreacije našeg svemira.

a) Friedman je koristio Einstein-ove jednadžbe za pokazivanje mogućnosti postojanja širećeg svemira, rješavajući i problem kolabirajućeg svemira, te time eliminirajući potrebu za Einstein-ovom kozmološkom konstantom. Einstein je bio nesklon toj konstanti - vjerujući u stacionarni (ne-šireći) svemir.

b) Onda je Hubble famozno pokazao odnos između udaljenosti i pomaka u crveno. Ako je Doppler-ov pomak prouzročio taj pomak u crveno, onda  bi to značilo udaljavanje zvijezda / galaksija.
Einstein je pod utjecajem tog argumenta, promijenio mišljenje - stoga se njegov komentar 'Moja najveća glupa griješka' referencira na kozmološku konstantu.

Kako ćemo ipak objasniti, to nije korektno rješenje, u stvari Einstein-ova 'kozmološka konstanta' je uveliko korektna, no nije prouzročena anti-gravitacijom unutar svemira, već gravitacijskim silama materije izvan našeg konačnog kuglastog svemira unutar beskonačnog Prostora.

Nadalje (a to će se detaljno objasniti u nastavku, pa će, ako to upamtite, sve imati više smisla!)

1. Pomak u crveno s udaljnošću nije Doppler-ov učinak, već mu je uzrok Huygens-ov princip (val se može tretirati kao beskonačni broj izvora kuglastih valova). Nužno je kombiniranje svih izlaznih (Out) valova materije u Huygens valni front, za formiranje naših kuglastih ulaznih (In) valova. Apsolutno smo di svemira (a ne odvojena / diskretna tijela) - mi smo kao materija formirani od druge materije u svemiru. To objašnjava Mach-ov princip i pomak u crveno s udaljenošću (u članku, se posebno jednadžbom svemira, pokazuje matematičkim deduciranjem iz valne teorije, korektna dedukcija Mach-ovog principa (Milo Wolff) i pomak u crveno s udaljenošću.

2. Za rzumijevanje kozmološke konstante, potrebno je razumijevanje odnosa između konačnog i beskonačnog. Veliki prasak to ne objašnjava, pa je tek onda Milo Wolf primijenom znanja Valne strukture materije na proučavanje Svemira, taj problem mogao rješiti.

a) Prostor je besoknačan (jedna jedina stvar kao temelj mora biti beskonačna), no naš je kuglasti motrivi svemir konačan. Materije je konačna. Ujedinjavanje te dvije konačne stvari, materije i svemira, shvaćajući kako materija kao kuglasti stojni val formiran od izlatnih (Out) valova druge materije, određuje veličinu našeg konačnog kuglastog svemira unutar beskrajnog Prostora. Materija i Svemir su jedna te ista stvar / oni su sjedinjeni.

b) Zbog tog dijeljenja valova, samo se konačni broj (oko 10⁸⁰) drugih kuglastih stojnih valova kombinira s našom materijom (nama samima). Članak za to pokazuje dvije odvojene dedukcije, jedna je moja (jednostavna) i jedna je od matematičkog fizičara Milo Wolf-a (matematički, logički ekvivalent).
Dakle postoji beskonačni broj konačnih kuglastih svemira unutar beskonačnog prostora

Motrivi Svemir: Konačno kuglasto područje materije i Prostora, koje možemo vidjeti i interagirati s njim (unutar beskonačnog vječnog Prostora). Samo ti izlazni (Out) valovi druge materije doprinose formiranju ulaznih (In) valova naše materije, drugim riječima Huygens-ovom principu. To je uzrok Mach-ovom principu, po kom masu naše materije određuje sva druga (preostala) masa našeg konačnog kuglastog Motrivog svemira (jer ga je ona i kreirala!).

Kada ljudi po prvi put razmatraju Valnu strukturu materije, javlja se izgleda ovo zajedničko mišljenje o jednom valnom-centru / kuglastom stojnom valu, samostojnom u svom vlastitom beskonačnom prostoru (što ne odgovara načinu postojanja realiteta, jer je svugdje oko nas materija). Ta misao vodi zamišljanju beskonačne strukture kuglastih stojnih valova.

Međutim, korektan način mišljenja (zato što je usklađen s realitetom koji je naše iskustvo), drži da prostor oko nas ima mnogo (i mnogo!) druge materije. A kalkulacije pokazuju, ma gdje bili u beskonačnom prostoru (kao valni centar) JEDINO INTERAGIRATE S KONAČNIM KUGLASTIM PODRUČJEM TOG BESKONAČNOG PROSTORA I DRUGOM MATERIJOM (što nazivamo našim motrivim svemirom). Samo ta konačna količina materije izravno doprinosi našim ulaznim (In) valovima, drugim riječima, primjenom Huygens-ovog principa -  njihovi se izlazni valovi kombiniraju kako bi formirali naše ulazne (In) valove. To se izračunava na dva različita načina u sekciji nastranici Jednadžba  kozmosa: dediciranje konačne veličine materije i svmeria - Equation of the Cosmos: Deducing Finite Size of Matter and Universe, korektno deducirajući veličinu našeg motrivog svemira unutar beskonačnog Prostora.

Ova jednadžba kozmosa je vrlo važna, jer u osnovi rješava fundamentalni problem odnošenja između Konačnog i Beskonačnog, drugim riječima, kako možemo postojati kao dio  beskonačnog Prostora, a ipak imati konačnu masu (gustoću valne energije). To onda objašnjava Mach-ov princip - kako sva materija u našem konačnom motrivom Svemiru određuje masu (valnu gustoću) materije / prostora - i što je najvažnije, zašto je ona konačna (unutar beskonačnog Prostora).

Dakle vidimo kako je svaki valni-centar 'čestice', u stvari, centar svog vlastitog svemira. (Svatko je od nas centar svog vlastitog svemira - kako lijepa misao). A to se primijenjuje na bilo koju materiju, gdje god bili u beskonačnom Prostoru. Tako su u stvari konačna materija i svemir jedna te ista stvar. Ako si dakle zamislite beskonačni Prostor, postoji u njemu beskonačna količina materije, a time i beskonačni broj konačnih kuglastih svemira.

Kada je materija u blizini druge materije, onda se njihovi svemiri (ulazni i izlazni valovi) preklapaju, pa dobivate interakciju materije. Za nas, 1.000 milijardi svijetlosnih godina udaljena materija je izvan našeg Konačnog kuglastog Svemira i ne možemo interagirati s njom / vidjeti ju. Ne doprinosi svojim izlaznim valovim izravno našim ulaznim valovima - skrivena je iza druge materije.

Stoga Kozmologija valne strukture materije objašnjava kako svatko od nas postoji kao centar vlastitog konačnog kuglastog Svemira unutar beskonačnog Prostora. Postojim u centru svog svemira, a vi u centru svog svemira. No dogodilo se da su naši centri tako blizu pa dijelimo 99,9999........% zajedničkog svemira - što je razlog mogućnosti međusobnog interagiranja, pisanja jedni drugima preko Interneta.

I ako mislite o tomu, shvatit ćete kako to mora biti uzrok pomaku u crveno s udaljenošću, jer udaljena materija dijeli manje zajedničkog svemira, dakle postoji manje valnih interakcija, te time manje razmjene energija (koju vidimo kao pomak u crveno s udaljenošću). Svaki pametan matematičar može to deducirati - samo izračunajte kako se volumen preklapanja dviju preklapajućih kugli mijenja s njihovim međusobnim udaljavanjem -  to bi trebalo odgovarati pomaku u crveno s udaljenošću (druga vrijedna dedukcija iz WSM-a - iako bi trebao dodati kako možda postoje i drugi faktori, koji utječu na pomak u crveno, a što sugerira i radHalton Arp-a).

To također objašnjava drugi i ozbiljan problem kozmologije - zašto naš konačni kuglasti svemir ne kolabira gravitacijski. U beskonačnom Prostoru je očito kako materija izvan našeg konačnog kuglastog Svemira, zbog njenih gravitacijskih sila, spriječava gravitacijsko kolabiranje naše konačne kugle materije / svemira. To dakle otklanja potrebu i za širećim svemirom (što vodi ideji Velikog praska) ili Einstein-ovoj antigravitaciji / kozmološkoj konstanti (koja je u stvari samo gravitacijska sila materije izvan  našeg konačnog kuglastog Svemira unutar beskonačnog Prostora). Einstein je bio blizu istine u vezi sa svojom Kozmološkom konstantom!

Kozmologija

Što je najednostavnija kozmologija i da li funkcionira? Kako naš Konačni kuglasti 'motrivi svemir' egzistira unutar beskonačnog vječnog Prostora?

History of Cosmology, Astronomy, Space, Universe	Cosmology / Astrophysics: Einstein's Finite Universe	Problems of the Big Bang Theory	WSM: Uniting Space Time Matter Motion & Universe	Wave Structure of Matter Cosmology (Infinite Space)	WSM Cosmology Equation of the Cosmos	Explaining Hubble Redshift Universe not Expanding
Cosmic Microwave Background Radiation	2nd Law Thermodynamics Time: Past Present Future	Determinism, Necessary Connection, Free Will	Solar System: Sun Moon Planets Pictures Information	Galaxies, Stars, Supernovas, Quasars, Milky Way Galaxy	Hubble Space Telescope Picture Gallery	Society & Cosmology Life, Universe & Everything