Hello svima - Uspostavili smo ovu stranicu kao 'blog' svojih uvoda. Stoga iako stranica izgleda nešto duža, ona u stvari sadrži četiri uvoda ovom website-u nastalih od 2005. do danas. Možda su svi  ponešto isprekidani (no shvaćamo kako su ljudi danas zaposleni, prokletstvo današnjeg svijeta!). Nadamo se kako ćemo zajedno pružiti dobar pregled sadržaja ovog site-a, te zašto mislimo da je važan.

Na dnu stranice postoji lijepa kolekcija citata za koje se nadamo da će vas motivirati na uključivanje i pomaganje u spašavanju planeta, kao načina zaštite vlastitog života i života naše djece.

Iskreno i srdačno,
Karene i Geoff

---

---

Uvod u site (siječanj 2008): Uprkos nekoliko tisuća godina neuspijeha glede shvaćanja fizikalnog realiteta (stoga trenutno postmoderno stajalište kako je to nemoguće), stvarno je vrlo jednostavno razraditi način kojim egzistira materija i kojim se kreće Prostorom.  Moramo samo ozbiljno uzeti u obzir Occam-ovu britvuMetafiziku i njome opisati realitet samo iz jedna postojeće supstancije, kako je to pisao Leibnitz; "Realitet se ne može naći izuzev u Jednom jedinom izvoru, zbog međupovezanosti svih stvari međusobno". Postoje samo dva koraka, utemljena na logičkim empirijskim pravilima znanosti - ne mišljenjima (i isprike za isprekidanost!)
i) Deducirati najednostavniju znanstvenu teoriju realiteta - Valna struktura materije u prostoru.
ii) Pokazati Valnu strukturu materije (Wave Structure of Matter - WSM) korektno deduciranih temlje Fizike & Filozofije.

Gledajući unatrag, griješka je bila očita - pokušaj i opisivanje međupovezanog realiteta strukturom mnogih diskretnih i zasebnih, materijalnih 'čestica' - umjesto jednom stvari od koje postoji sva materija u, Prostoru (svatko ima iskustvo postojanja u Prostoru, samo pogledajte oko sebe i mislite o tomu).

Shvaćam kako postoji mnogo luckastih teorija o istini i realitetu na Internetu, no ovo je rješenje najednostavnije, ono savršeno djeluje (vidjeti video) i
očito je kada se zna (iako je potrebno neko vrijeme za podešavanje naših umova na novo znanje).

To pokazuje kako Znanost stvarno funkcionira - fizikalni realitet (ono što smo stvarno i mi ljudi) je očito važno, jer je izvor svekolike istine i mudrosti.  Molim Vas pomognite našem svijetu (ljudskom društvu / životu na zemlji) podržavajući otvorenu poštenu (jednostavnu, razumnu, logičnu) diskusiju o istini i realitetu.

Za one koji su religiozni / spiritualni, ako tako preferirate, možete prostor smatrati Bogom (Brahman-om, Tao-m, Duhom, Enrgijom). Ono što je sigurno je da diskretne i odvojene 'čestice' ne postoje - svi smo povezani s tom jednom stvari koja egzistira - koja vibrira/oscilira. Ima li prostor daljnja svojstva osim što je velni medij - to ne znamo. Moguće je, kako Valna struktura materije mora još objasniti stvari koje se odnose na ljudske emocije i osjećaj morala (ona ipak savršeno objašanjava interakciju materije u prostoru - vidjeti linkove na vrhu ove stranice).

Razumijevanje te jednosti realiteta u podlozi svega je danas kritično važno za čovječanstvo. Bilo koja misleća osoba mora shvatiti velike probleme u kojima se našao naš svijet, te kako ubrzano stremimo prema samodestrukciji zbog prenapučenosti i iz toga rezultirajuće destrukcije Prirode, klime (promjene) i zagađenja zraka, zemlje i vode (kontaminirajući sve što trošimo).
Očito je najbolje rješenje tim problemima utemeljivanje našeg društva na istini i realitetu umjesto na mitovi i običajima prošlosti (što uvijek uzrokuje zlo, što potvrđuju naši prošli i sadašnji globalni konflikti):

Podržite otvoreni pošteni (razumno logičnu) znanstvenu diskusiju o Istini & Realitetu / (fiksirajte link kako bi pomogli sekcijam koje slijede na ostalim dijelovima stranice).

Kratki sažetak

Zadnjih 350 godina (od Newton-a) fizika je bila zavedena fokusiranjem na materiju strukture 'ćestica' u prostor-vremenu, umjesto jednostavnije Valne strukture materije u prostoru, tj. griješilo se proučavajući svjetlosne i materijalne 'čestice' umjesto Prostor u kom one egzistiraju.

Kvantna fizika: Valna struktura materije (WSM) pruža jednostavno razumno rješenje dualiteta čestica - val svijetla i materija. Kako je Schròdinger pisao:
'Ono što promatramo kao materijalna tijela i sile nije ništa drugo do li oblici i varijacije u strukturi prostora.  čestice su samo schaumkommen (pojavnost).' Učinak 'čestice' materije je prouzročen valnim centrom kuglastog stojnog vala u prostoru (vidjeti Diagrame valova).

Svojstva svijetla kao diskretnih 'foton čestica' uvjetuju interakcije stojnog vala (rezonantno sprezanje), koje se može dogoditi samo na diskretnim frekvencijama (otuda i diskretna energetska stanja, gdje je E=hf). To je razlog zašto se koriste Schròdinger-ove  valne jednadžbe za određivanje dozvoljenih energetskih / valnih stanja elektrona u materiji - jer je materija napravljena od valova (očito!).

Albert Einstein-ova teorije relativnosti također korektno shvaća da je materija veliki, strukturirani prostor/svemir (nije bilo nikakvih diskretnih malih 'čestica', koje zahtijevaju 'kontinuirana polja' u 'prostor-vremenu' za njihovo povezivanje). On piše: 'Kada sam prisilje sažeti opću teoriju relativnosti u jednu rečenicu: vrijeme i prostor i gravitacije nemaju odvojeno postojanje od materije . . .  zato što je fizikalni realitet predstavljen kontinuiranim poljem, koncept čestica ili točaka materije ne može igrati temeljnu ulogu . . .  i može se pojaviti samo u ograničenom području prostora u kom je jačina polja ili gustoća energije posebno visoka.'(Albert Einstein)

Einstein je samo pogriješio što je radio iz teorije kontinuiranog polja materije-energije u prostor-vremenu, umjesto iz diskretne strukture stojnog vala materije u prostoru (što je razlog neuspijehu teorije kontrinuiranog polja, budući da ne bi nikada mogla objasniti svojstva diskretne 'čestice' svijetla i materije, uvjetovana diskretnim interakcijama stojnog vala / rezonantnim sprezanjem).

Kozmologija. Ako počnemo s tim najednostavnijim temeljem, po kom postoji samo jedna stvar, prostor, onda je on nužno beskonačan i vječit. Iz tog temelja je naš konačni motrivi svemir dio beskonačnog prostora, gdje možemo pokazati kako se dobije crveni pomak s udaljenošću zbog smanjivanja preklapanja Hubble-ovih sfera (konačnih motrivih svemira).
   U biti je svaki valni centar 'čestice' u centru svojeg konačnog kuglastog svemira unutar beskonačnog prostora - a kako se materija sve više udaljava, sve je manje preklapanja Hubble kugli, pa time i manje valnih interakcija koje vode crvenom pomaku s udaljenošću.
Nadalje možemo deducirati Machov princip i ujediniti konačnu materiju s beskonačnim prostorom temeljem Huygens-ovog principa / dijeljenja valova (to je vrlo važno - jedna od velikih dedukcija Milo Wolff-ovog pionirskog rada na Valnoj strukturi materije).

Deset sam godina promišljao valnu strukturu materije (WSM), čitajući povijest fizike, filozofije i metafizike. Susreo sam se (preko Interneta) s emergirajućom grupom znanstvenika i filozofa (najvažnije s dr. Milo Wolff-om), koja je nezavisno od drugih otkrila valnu strukturu materije (WSM), dijelila to spoznaju s istom sigurnošću o njenoj korektnosti zbog svoje jednostavnosti i moći za objašnjavanje mnogih stvari, što čini to znanje važnim za čovječanstvo.

Sada je jasno kako su sve interakcije materije stvarno interakcije valova u Prostoru. Mi ljudi i sve što doživljavamo oko sebe (Zemljui nje život, Sunce i zvijezde) sve postoji kao vrlo kompleksno evoluiranih centara valova (kuglasto) vibrirajućeg prostora - sve blisko međusobno povezano našim kuglastim ulaznim i izlaznim valovima u prostoru, (što je razlog mogućnosti gledanja zvijezda diljem svemira, kao da su dio vas a vi ste dio njih - stvarno lijepa misao).

Razdvojena i diskretna 'tijela' sastavljena od 'čestica' su iluzija uma i načina njegova predstavljanja osjeta - činjenica postojanja osjeta nam govori o povezanosti sa stvarima uokolo nas u Prostoru. Pri tomu se najviše valnih interakcija događa u centru vala s velikom amplitudom (kuglastih stojnih valova), pa smo razvili gledanje tih centara valova velike amplitude kao 'čestice'.

Istinito znanje o realitetu će transformirati čovječanstvo. Shvaćanjem nužne međusobne povezanosti stvari (što je centralno svim znanostima / znanju) možemo odrediti koje nam ideje korespondiraju stvarno egzistirajućim stvarima nasuprot imaginarnih stvari (na pr. zmajevi, čestice). Ta izvjesnost istine će završiti postojeće 'postmoderno relativističko' (društveni konstrukt /logički pozitivist) stajalište o nepostojanju ikakve apsolutne istine što ostavlja postmodernu filozofiju, fiziku i metafiziku pune sumnje, sukoba i konfuzije. A jasno te grijške u mišljenju i djelovanju u konačnici štete i nama i našim društvima.

Znanost djeluje (deduktivno / ne mišljenjima). Možemo si jasno zamisliti Realitet i fizikalno postojanje Prostora, te njegova kretanja kuglastih stojnih valova, koji su uzrok materije i njenih interakcija.

Ako date šansu istini i realitetu, vratit će vam to višestruko, pružanjem istinskog usmjeravanja (mudrosti) mišljenja i življenja na dragocjenom planetu - u mnogo večoj harmoniji s Prirodom (svemirom) iz kojih smo evoluirali i kome dugujemo svoju buduću egzistenciju.

Podržite otvoreni poštenu (razumno logičnu) znanstvenu diskusiju o Istini & Realitetu (fiksirajte link kako bi pomogli sekcijam koje slijede na ostalim dijelovima stranice).

Nastojali smo učiniti sekciju pomoći (help-a) što je moguće jednostavnijom i lakšom (na svakoj stranici) pomoću čega možete podržati ovo istraživanje i osigurati upoznavanje cijelog svijeta sa sadržajem (a naći ćete vrlo kvalitetne website-ove/resurse znanja tim procesom).

Sada smo na listi kao jedna od  Stožernih website-ova za filozofiju na Internet-u s približno pristupom svakog tjedna na oko 500.000 stranica, a rangirani smo u top 20 Google-ovih najtraženijih akademskih pojmova pretraživanja - pa stoga trabamo samo malo pomoći kako bi ušli u top 10. Uzimajući u obzir Cenzuru u znanstvenim časopisima za fiziku / filozofiju (utemeljinim na standardnom modelu fizike čestica), Internet je očito najbolji način način da se novo znanje učini vidljivim/dostupnim svijetu.
A jednostavno si ne mogu pomoći i ne misliti kako je to odlučujuće za budućnost čovječanstva.


Iskreno,
Geoff Haselhurst - Karene Howie - Email - Nice Letters

---

Uvod / Sažetak (veljača 2007): Hi svima!

Kao prvo, hvala ljudima koji su nam pisali tako Lijepa pisma - stvarno to cijenimo! Slijedi kratki uvod i sažetak za ova website fizike, filozofije i metafizike, koga će nadamo se svatko čitati.

Tijekom prošlih deset godina čitali smo mnoge velike umove na temu istina i realitet (fizika, filozofija i metafizika) prikupljajući brojne poznate citate i slike što čini veliki dio ovih stranica. Sada smo na listi Top filozofskih site-ova Interneta, s prosječnim hitom oko 100.000 stranica svakog dana, od čega se radi otprilike o oko 10.000 ljudi (10%), koji koriste site prilično često i gledaju prilično mnogo stranica (pa stoga pretpostavljamo kako su te stranice korisni resurs). No želimo naglasiti kako svrha ovog site-a nije samo prezentiranje postojećeg znanja, već i pokazati kako uprkos postmodernog stajališta o nepostojanju ikakve 'apsolutne istine', postoji u stvari vrlo jednostavni racionalni jezik za razumijevanje fizikalnog realiteta pa tako i znanja apsolutne istine.

(NAPOMENA: Uloženo je mnogo rada za izgradnju ovog site-a, ne bi ga posjećivao veliki broj posjetitelja. To smo učinili iz dva razloga; jer trebamo pomoć u razvijanju tog znanja kao i za dodavanje linkova na te stranice, kako bi dobro kotirali na Google-u. Negativna je strana što je taj website još uvijek gruba skica i trebat će nekoliko godina za njegovo kompletiranje - stoga je nužna određena strpljivost i razumijevanje!)

Ukratko objasnimo tu najednostavniju znanstvenu teoriju fizikalnog realiteta, kao i razloge zašto mislimo da je ispravna.

Gledano unatrag griješka je očita. Mi počinjemo s Prostorom (empirijski osjećaj zahtijeva Prostor u kom stvari mogle egzistirati - smi mi obično imamo iskustvo postojanja u Prostoru). Griješka je bila u dodavanju 'vremena' i 'čestica' Prostoru, što je onda vodilo do problema međusobne povezanosti tih stvari, pa smo tako morali dodati i 'sile/polja' kako bi povezali 'čestice' u 'prostor-vremenu'. Newton je prvi formalizirao tu koncepciju materije sastavljene od čestica (što datira još od Antičkih grških filozofa), pa je to postalo temeljem svih fizika. Međutim, filozofija i metafizika su uvijek znale za postojanje Dinamičkog jedinstva realiteta u podlozi svega, kako bi se objasnilo nužnu međusobnu povezanost svih stvari u Svemiru.

Rješenje počinje i završava s Prostorom (bez dodavanja drugih stvari tom prostoru!). Dakle  moramo promatrati svojstva Prostora. Uz dani dualitet čestica / val svijetla i materije, onda slijedi, ako nema nikakvih 'čestica', kako treba promišljati, u slučaju da je materija valna struktura prostora - da Prostor (koji je naše uobičajeno iskustvo) egzistira sa svojstvima valnog medija.

Stoga valna struktura materije (VSM) pretpostavlja da je Prostor jedna stvar koja postoji, koja je uzrok i poveznica mnogih stvar koje doživljamo (materija kao kuglasti stojni val u prostoru). To je najednostavnija znanstvena teorija za opisivanje fizikalne realnosti i ona očito funkcionira, jer deducira (a time i ujedinjuje) temelje Kvant fizike, Teoriju relativnosti Albert Einstein-a i Kozmologiju (vidjeti i Problemi Teorije velikog praska).
Svatko može sam za sebe utvrditi istinu o tomu  - ona je dedukcija, a ne nečije mišljenje.

Zašto je to važno? Dakle, ona nam govori što smo stvarno kao ljudska bića, kako egzistiramo kao materija u svemiru, kako smo istančano povezani međusobno povezani sa svom drugom materijom u svemiru (što je prilično začuđujuće kada stvarno o tomu mislite!) A ona i ispravlja prošle griješke znanja što trenutno čini štetu ne samo znanostima, već i samom društvu, na pr. onima sa znanjima filozofije i metafizike, ona rješava Aristotelov problem Metafizike (Primarni uzrok), opisivanjem jedne jedine supstancije koja postoji (Prostor) i njenih svojstava (valni medij), što onda rješava Probelm kauzacije i nužne povezanosti David Hume-a objašnjavajući kako je materija nužno međusobno povezana s drugom materijom u Prostoru svojim kuglastim ulaznim (In) i izlaznim (Out) valovima. To je razlog funkcioniranja znanosti (kako logika i zdrav razum mogu postojati), jer se valovi ponašaju logično i posljedično svojstava Prostora, a mi možemo osjetitii materiju u prostoru oko sebe zbog interakcije svojih kuglastih ulaznih (In) valova s valovima druge materije u Prostoru oko nas, te konačno odrediti lokaciju svog centra vala 'čestica'.

I kada promišljamo kako je čudno /nemarno 'otpisivanje' znanosti, a istovremeno ignorirati najednostavnije i očito rješenje. (to je razlog zašto je filozofija poznata kao  otkrivanje očitog, jer smo često slijepi za očigledno, što povijest jasno potvrđuje). Sada, kada je to znanje realizirano, izgleda mi kako bi znanstvenici bili glupi /nemarni, ukoliko bi ga ignorirali. Pa ipak je frustrirajuća stvar što većina ignorirati to znanje. Po tomu kako vidim stvari (ljudsku prirodu), glavni problemi su:

i) nekoliko tisuća godina neuspješnog rješavanja realiteta (koji je jednostavan i očit kada se jednom spozna), pa je stoga većina ljudi/akademika tako skeptična da jednostavno ne može ni pretpostaviti našu mogućnost korektnog zamišljanja realiteta (uhvaćeni su u zamku Uma!). Svako spominjanje apsolutne istine i realiteta je osuđena 'ludost'. Još je postalo teže, jer je Internet punludih teorija o istini irealitetu - a većina ljudi nisu prirodni filozofi (uključujući mnoge akademske filozofe i fizičare), pa stoga nemaju vještine / sposobnost za razlučivanje kvalitete od smeća, istine od nerealnih imaginacija (to zvuči prilično neugodno, no to je općenito opažanje mnogih filozofa, od Albert Einstein-a do Platona i Aristotela).

ii) postojeća cenzura u objavljivanju iz fizike, vrlo otežava objavljivanja novog znanja u znanstvenim časopisima (posebna kada je ono kontradiktorno postojećoj paradigmi 'čestica', uprkos općenitoj prihvaćenosti nedjelotvornosti fizike čestica i stvaranja brojnih paraoksa i problema). Vidjeti članak dobitnika Nobel-ove nagrade fizičara Brian Josephson-a o cenzuri u arhivi tekstova pred tiskanjem(Znanstvene publikacije/časopisi)

iii) većina akademika je danas vrlo specijalizirana, vrlo zaposlena i nastoji biti specijalno zainteresirana za održavanje temelja postojećeg znanja (jer su izgradili svoje karijere na njima). To im otežava razmatranje novog znanja (čak i kada bi to htjeli).

iv) Ljudi nastoje imati svoje vlastite koncepcije o istini i realitetu (ono koje vole) i kada ih jednom formiraju, svoje ideje rijetko mijenjaju.

v) evoluirali smo iz primitivnih plemenskih životinja (sličnih stadima). Emocionalne / religiozne smo kreature, koje teže zajedničkom vjerovanju s ciljem međusobnog povezivanja i proširivanja preživljavanja svog plemena (vjerojatno ćemo se i boriti za zajednička emocionalna uvjerenja, kako to pokazuje povijest ratova). Dakle naši umovi nisu podesni za pažljivo promišljanje o istini irealitetu (nastojima biti zbunjeni svojom ograničenim imaginacijama i nekompletnim razumom, često vjerujući jednostavnim stvarima jer one dio naših predaka i kulture).
vi) konačno, našim osjetima primamo samo frakciju stvarnog svijeta, kojeg onda predstavlja naš um (na pr. nebo nije plavo, uprkos tomu što vidimo određene frekvencije svijetla kako to objašnjava valna struktura materije). Isto tako, 'vidimo' stvari kao razdvojene i diskretne objekte iako na razum (i fizika) govore kako su sve stvari u svemiru istančano međusobno povezane (na pr. za objašnjenje zašto se zemlja vrti oko sunca, kako možemo vidjeti zvijezde diljem svemira).

S tim danim poteškoćama, izgleda kako je korištenje Interneta najučinkovitiji način stvaranja vidljivog znanja cijelom svijetu (to objašnjava postojanje ovog website-a, te zašto zavisimo o vašoj pomoći). Povijest pokazuje kako uprkos ljudskim slabostima, istinsko se znanje ipak polako infiltrira u društvo, te kako ima dovoljno razumno logičnih ljudi sa skeptičnim, otvorenim umovima, koji prepoznaju istinu kada ju vide.

Filozofija i društvo: mudrost iz istine i realiteta

Siguran sam kako će većina ljudi shvatiti postojanje mnogih ozbiljnih i uznemirujućih problema u svijetu, na pr. prenapučenost ljudima rezultira u zagađenju zraka, hrane i vode, destrukciji Prirode (s radikalnim klimatskim promjenama kao vjerojatnim posljedicama), a nastaju i beskrajni sukobi kada su naša društva utemeljena na običajima / mitovima a ne na istini (naš današnji svijet / društvo).

Također izgleda da pojedinci imaju malo moći za poboljšavanje stvari. To je nešto što me je inicijalno deprimiralo, jer živim u Prirodi (na 600 jutara prirodnog grmlja) gdje nalazim Prirodu i predivnom i začuđujućom. Očito je istina da smo evoluirali iz Prirode i zavisimo o njoj za preživljavanje, pa ipak očito uništavao Prirodu, pa time i buduće preživljavanje (zaustavite se i mislite o svojoj djeci na trenutak, o njihovoj budućnosti).

Povijest nam ipak pokazuje, kako smo mi pojedinci upravo oni koji u stvari mijenjaju svijet, jer pojedinci otkrivaju znanje a znanje je ono što mijenja svijet promjenom način našeg mišljenja i življenja. Tamo gdje imamo istinito znanje, nastojimo djelovati mudrije (na tomu je utemeljena filozofija), ako je naše znanje neistinito (mitovi, običaji) besmisleniji smo i gluplji te inkliniramo sukobljavanju 'kulturalno' / relativističkim istinama koje su uzrokom beskrajnih sukoba čovječanstva i prateće brutalnosti.

Stoga se nadam kako će vas ovo ohrabriti i uvtrditi - jer ste vi, ljudi koji čitate ovaj website, oni koji doprinose našoj kolektivnom društvu, oni koji mijenjaju naš svijet. I ako želite učiniti svijet boljim, činite to s istinitim znanjem, koje zahtijeva korektno shvaćanje fizikalne realnosti. Najznačajnije je što s evolucijom Internet-a / Google-a, znanje se sada besplatno dostupno svijetu i može se brzo širiti. Nadamo se kako možemo uvjeriti 1% ljudi koji koriste ovaj website da pomognu. Vrlo je jednostavno, samo dodajte lin na jednu od naših stranica koju volite. Pretpostavljajući samo  1 osobu u tisuću ljudi koja će na taj način pomoći, ipak ćemo dobiti oko 100 linkova tjedno, što bi moglo biti dovoljno da glavne stranice o Valnoj strukturi materije (i kako one objašnjavaju i rješavaju brojne probleme znanja u fizici, filozofiji i metafizici) uđu u top 10 na Google-u tijekom slijedeće godine ili slično (naš silj).

Na kraju, potrošili smo većimu vremena u zadnjih 6 mjeseci u stvaranju naše Prodavaonica filozofskih darova (koja je bila vrlo uspješna, ona je u top prodavaonicama caffe barova između ukupno 3 milijuna). Ostvareni profit koristimo za upošljavanje dvije osobe na dio radnog vremena, za pomoć u svom radu.

Mi smo se vratili s punim radnim vremenom na ovaj website, koji još uvijek treba važna poboljšanja. Nakon skoro deset godina promišljanja Valne strukture materije, očito je da ona objašnjava i rješava brojne probleme filozofije fizike i metafizike, griješke u znanju koje su trenutno uzrok velike štete čovječanstvu. Stoga ne mogu drugačije misliti nego da je to znanje vrlo važno za čovječanstvo, za buduće preživljavanje.

Shvaćam kako živimo u apatičnim i ciničnim vremenima, no ipak zavisim o vašoj pomoći. Istinito znanje o realitetu će transformirati čovječanstvo i nadam da je ono jedina stvar koja nas može spasiti od trenutnog puta samo-destrukcije.

Iskreno,
Geoff Haselhurst - Email

(Uz zahvalu Karene Howie za njene mnoge tisuće sati istraživanja, zapisivanja citata i estetski dizajn website-a / korištenje slika.)

P.S. - Lagani način pomoći je promoviranje ovog znanja tako što ćete bookmark-irati ove stranice u društvenim mrežama/ bokmark-rajućim website-ova, koji naznačeni na svakoj stranici. Hvala.

---

Uvod
Metafizika prostora i valna struktura materije

Moram priznati da sam potrošio znatnu količinu vremena promišljajući pisanje uvoda za ovaj website o Istini i realitetu. Kao filozofu, ti su koncepti centralni u cijelom mom radu. Na nesreću, dogodilo se da živim u vrijeme kada je 'realitet' bliskije pridružen 'reality TV-u', pa izgleda kako svatko ima pravo na vlastitu istinu, bez veze na to koliko nestvarne mogu biti (radost 'relativne istine'). Skoro je osuđeno na uvredu, sugerirati nekomu postojanje fizikalnog realiteta, a iz njih posljedično nužno izvedene apsolutne istine. Ako se uprkos tomu razmotri, to postmoderno stajalište o 'nepostojanju apsoltne istine' je prilično čudno, jer ljudi općenito, ne skaču kroz prozore misleći kako mogu letjeti, jer prepoznaju tu apsolutnu istinu gravitacije i rezultirajućeg rizika povrede il smrti. Postoji mnogo primjera takvih apsolutnih istina u svakodnevnici, kojima se moramo pokoravati kako bi preživjeli, na primjer spavanje, jelo, disanje, itd.

Tako je moj prvi zalkjučak da postoje apsolutne istine, temeljene na fizikalnom realitetu, što je očito važno za naše preživljavanje.

Međutim od mnogo dublje je važnosti što sam sada potpuno uvjeren da izvor te apsolutne istine, tj. samog fizikalnog realiteta, konačno otkriven (tj. konačno smo izradili korektni jezik za opisivanje načina na koji materija postoji i kako se kreče u Prostoru). To pažljivo istraživanje tih tema filozofije, fizike i metafizike tijekom prošlih deset godina me uvjerilo (a i mnoge druge) u postojanje vrlo jednostavnog i razumnog načina opisivanje realiteta, čime se jasno korigira mnogo prošlih griješaka i problema ljudskog znanja.

U osnovi sažeto, postojeća paradigma predstavlja materiju kao diskretne 'čestice' koje generiraju 'polja' u 'prostor-vremenu', što je iako korisno, samo aproksimacija realiteta, koja zbog toga stvara brojne probleme. (To je vrlodobro znano i objašnjava akademske temelje naše postmoderne kulture bez apsolutne istine).

Za korigiranje tih griješaka je potrebno odbaciti koncepciju 'čestice' (kako to učinio Einstein, vidjeti kasnije) i opisati materiju u terminima Kuglastih stojnih valova u Prostoru, koji proizvode učinak čestice u svom valnom centru.

Učinkovito kombiniramo Apsolutni Prostor, kakvog je pretpostavio Newton (1678.) s kuglasto prostorno ekstendiranom strukturom materije kako je to pretpostavo Albert Einstein u svojoj Teoriji relativnosti (1905. - 1916.) i svojstva skalarnih valova materije koje su otkrili Schròdinger i de Broglie (temelji Kvantne teorije, 1928.). Dvije su daljnje teme ovdje važne za koretno shvaćanje tih centralnih koncepata Valne strukture materije.

Prvo, Newton-ov Apsolutni Prostor je smatran 'pozadinskim' refrencijskim okvirom kretanja (i ubrzavanja) 'čestica' materije. Dakle materija Newton-ovog prostora nije na njega utjecala (materija je na neki način odvojena kao 'čestice'). Einstein je odbacio koncepciju 'čestica' materije i pokušao ujediniti materiju i Prosotr (i vrijeme i gravitaciju) u jednu stvar, predstavljajući materiju kontinuiranim kuglastim poljima. Tako u Einstein-ovom realitetu materija utječe na Prostor, jer materija i prostor sjedinjeni (tj. materija je sfernaprostorna ekstenzija, predstavljena kao kuglasto polje).

Valna struktura materije se slaže s Einstein-om, pa su materija i prostor jedna te ista stvar (nema 'čestica'), pa stoga materija utječe na prostor i njegova svojstva. Centralna razlika je u tomu što VSM opisuje materiju u terminima Kuglastih valova u kontinuiranom prostoru, umjesto Einstein-ove (neuspijele) teorije polja materija kao Kontinruiranih kuglastih polja u Prostor-vremenu.

Drugo, a to je uglavnom važno za fizičare, je shvaćanje postojanje dviju vrlo različitih tipova valova korištenih u fizici, vektorski elektromagnetski valovi koje postavio Maxwell, a koji opisuju i kvantitet i usmjerenje sile, te Skalarni valovi kvantne teorije, koji opisuju samo amplitudu vala. Valna struktura materije, koja opisuje materiju kao kuglaste valove u fizikalnom realnom prostoru, zahtijeva korištenje skalarnih valova Kvantne teorije (kako to znaju fizičari, nema sferičnih rješenja za vektorske elektromagnetske valove - što je razlog zašto je Richard Feyman imao takve probleme).

Valna struktura materije se nešto detaljnije objašnjava u nastvaku u kratkom sažetku fizike. I dok shvaćam početak opće konfuzije novim znanjem (ograničenje ljudskog uma, koje djeluje na sve nas), garantiram vam kako je jednom shvaćena valna struktura materije iznenađujuće jednostavna i vrlo očita te razumna.

Signifikantno je što opisujemo realitet iz Jedne stvar, Prostora i njegovih svojstava kao valnog medija, a ne s mnogo stvari, materje i njenih svojstava generiranja polja. Dva su razloga važnosti tog jedinstva realiteta.

Prvi, što je metafizika utemeljena na Principu našeg iskustva o nužnosti neke međusobne povezanost mnogih stvari pomoću Jedne stvari koja ih uzrokuje i povezuje. Dakle to nije apstraktna akademska ideja, to je samo potvrda našeg iskustva svijeta (pogledajte oko sebe i promišljajte kako ste povezani s tim drugim objektima koje vidite u Prostoru). Prezentirali smo mnoge citate o tom jedinstvu realiteta (jer je to glavni temelj i filozofije i metafizike od vremena antičkih grka i indijske filozofije), a što Leibnitz koncizno sažimlje:

Realitet se ne može naći osim u Jednom jedinom izvoru, zbog međusoben povezanosti svih svih stvari. (Gottfried Leibniz, 1670.)

Dodatno tomu, a što je povezano sa znanošću, je postojanje temeljnog principa jednostavnosti, Ockam-ova britva, po kom je teorija koja opisuje najviše stvari s najmanje pretpostvaki, najbolja teorija. Stoga je očito svakomu, koji će posvetiti vrijeme promišljanju tog principa, uvidjeti kako je teorija Valne sturkture materije, temeljene na jednoj postojećoj stvari, Prostoru, u kom kretanje valova tog prostora formira materiju, najednostavniji način opisivanja realiteta. Znanstvena mjera njene istine, leži u pokazivanju korektne dedukcije iz onog što promatramo u prirodi i eksperimentima, što nas onda vodi do pionirskog rada matematičkog fizičara Dr Milo Wolff-a, koji je dedukcijom došao do mnogih glavnih zakona moderne fizike temeljem tog najednostavnijeg temelja znanosti, Valne strukture materije.

Ma kako bilo, shvaćam kako je ono u što vjerujem i o čemu pišem prilično bez znaćenja i irelevantno velikoj većini ljudi. Smatrajući Internet punim budalaštinama dobrog znaćenja, u kombinaciji s postojećom kompleksnošću / raznolikošću znanja te prošlim neuspjelim korektnim opisima realiteta, očito će prilično mali broj ljudi uzeti ovo ozbiljno (ili se uopće potruditi za njegovo razumijevanje i utvrđivanje njegove istine - a postoji mnogo valjanih razloga za takvu očitu apatiju i ciniam.)

Pa ipak vjerujem, kako je najbolje što mogu učiniti kao filozof, je pažljivo objašnjavanje tog znanja što je jednostavnije i razumnije moguće, te što možda i važnije, objasniti razloge zašto je znanje realiteta i njegove rezultirajuće apsolutne istine kritični važne za budućnost našeg preživljavanja (posebno danas, s mnogim problemima s kojima se sukobljava čovječanstvo). Iako sam čitao mnoge čudesne umove (priznajem kako sam fasciniran poviješću i evolucijom ljudskog znanja), mislim kako je David Bohm sažeo razloge, zašto je to znanje o jedinstvu realiteta od fundamentalne važnosti za čovječanstvo, kada kaže:

Pojam separatnom postojanju svih tih fragmenata je očito iluzija a ta iluzije ne može učiniti ništa drugo osim voditi beskrajnom sukobu i konfuziji. I stvarno pokušavanje življenja u skladu s pojmom stvarne separiranosti fragmenata je u biti ono što je vodilo rastućoj seriji ekstremno urgentnih kriza s kojima se danas susrećemo. Dakle, kako je to danas dobro znano, takav način života nas je doveo do zagađivanja, destrukcije ravnoteže prirode, prenapučenosti, svjetskog ekonomskog i političkog nereda te do stvaranja svekolikog okoliša, koje nije ni fizikalno niti mentalno zdravo za većinu ljudi koji žive u njemu. Pojedincima je to razvilo rašireni osjećaj bespomoćnosti i očaja, što prije svega izgleda kao prevladavajuća masa neskladnih društvenih snaga izvan kontrole pa čak i shvaćanja ljudskih bića, koja su zahvaćena tim snagama.
                                                (David Bohm, Wholeness and the Implicate Order, 1980)

Realni problem s kojim se ovo novo znanje susreće, je što njegova kontradiktorsnot  postojećeg post-modernom vjerovanju u nemogućnost saznavanja realiteta, a time i apsolutne istine. Svo znanje je relativno prema kulturalnim konstrukcijama, koje su u konačnici samo ideje, ne realne stvari koje postoje u sebi samima (Kantovski Idealizam).
Sumnjam kako bi bilo 'akademsko samoubojstvo' čak i koristiti te termine o Istini i Realitetu u naslovu, kao što sam to ja učinio (iako ti pojmovi točno reflektiraju sadržaj). Pozivate se na brandiranu 'ludost', bilo kao ignorant postojećeg znanja 'prosvijetljenja post-moderne' te tako zavedeni ili da dozvolite egu i imaginaciji vladanje razumom i dobrim impresijama.

U svoju obranu, koja je stvarno obrana filozofije i znanosti, odgovaram; tijekom prošlih deset godina istraživao sam velike umove ljudske povijesti (postoji mnogo predivnih i briljantnih umova za čitanje). To će postati jasnije tijekom čitanja ovog website-a, koji je ispunjen s tisućama citata mnogih velikih umova tijekom tisuća godina.   

No to ni na kakav način ne znaći da je moje pisanje istina, moja je ideja s prezentiranjem postojećeg znanja iz originalnih izvora, objasniti probleme i način na koji se mogu riješiti, što vam onda omogućava da se vaš um odluči glede valjanosti argumenta. (Kako gledam na filozofiju i znanost, moguće je reči nekomu istinu, ali možete i nekomu pokazati kako ju može samostalno pronaći.)

A temeljem na tom znanju filozofije, fizike i metafizike, danas mi je očito kako je Valna struktura materije daleko bolji način opisivanja Realiteta od postojeće paradigme čestica i polja u prostor-vremenu.

Jasno, ako je ovo znanje Valne strukture materije korektno, onda je ono vrlo važno za čovječanstvo jer ima moć rješavanja mnogih problema, kako u sferi ljudskog znanja tako i sferi načina življenja na Zemlji (bez samo-uništavanja i uništavanja prirode, koja nas je kreirala i o kojoj smo zavisni). Po meni, kako to gledam, svijet treba pomoć a ta pomoć mora biti utemeljena na istini, ne samo na našim dobrim namjerama, ukoliko želi stvarno djelovati i učiniti stvari boljima.

U zaposlenom svijetu, potičem ljude na uzimanje vremena za čitanje i promišljanje Valne strukture materije. Istina i Realitet nisu samo fascinantne teme, one opisuju što smo mi ljudi stvarno, kako smo evoluirali do postojanja kao materija u ovom Prostoru svemira, te tako nudi veliku mudrost o tomu kako bi trebali živjeti na našem krhkom i najčudesnijem malom planetu, našoj dragoj Zemlji i njenoj predivnoj raznolikosti života.

Stoga, ovdje vam je na raspolaganju - kraj ozbiljne lekcije / uvoda (žalim!). Nadam se kako ste ohrabreni da uzmete malo vremena za čitanje slijedećeg sažetka Valne sturkture materije (što je samo nekoliko stranica dugačko, a mislim da je vrlo korisno!). Naći ćete na ovom website-u mnogo članaka o filozofiji, fizici i metafizici, za koje vjerujem, objašnjavaju i rješavaju većinu glavnih / centralnih problema tih područja znanja.

A da, cijenim što ta tvrdnja jasno pada u klasu 'gluposti', međutim isto je tako očita posljedica korektnog znanja fizikalnog realiteta. Stoga se nadam, da ćete misliti o njemu!

Istinito,
Geoff Haselhurst, Email, (prosinac 2005).

---

Kratki sažetak fizike i Valne struktura materije u prostoru

Na fundamentalnoj razini Moderna je fizika utemeljna na konceptima čestica i polja u prostoru i vremenu. Daljnje poteškoće nastaju zbog toga što i svijetlo i materija pokazuju dualitet čestice / vala, a postoje i dva glavna polja, naboja / elektromagnetsko i mase / gravitacijsko. I dok je to još uvijek ponešto pojednostavnjeno, ima smisla postojanje određenog broja različitih koncepata bez bilo kakvog jasno razumijevanja načina njihove povezanosti. To stvara brojne probleme za ljudsko znaje (i društvo), jer ne razumijemo nužno povezanost tih mnogih stvari, koje doživljavamo. I kako je to pojasnio Hume (vidjeti David Hume-ov Problem Kauzacije i nužnost povezanosti), bez tog znanja o nužnoj povezanosti između stvari koje egzistiraju, ne možemo imati kauzalnu teoriju znanja, što ostavlja znanost utemeljenu na indukciji iz ponavljanih promatranja, koja su uvijek nesigurna, pa i znanje (umjesto dedukcije iz metafizičkih principa, koji su sigurni);

EIskustvo nas jedino uči kako jedan događaj konstantno slijedi drugi; bez da nas se instruira u tajnu povezanosti, koja ih veže zajedno i čini nerazdvojivim.  (David Hume)

Pa kako onda riješiti te probleme? Po mom mišljenju je najlakši način objašnjavanja toga, izlistavanje tih centralnih koncepata fizike, te pokazati kojim je putom Albert Einstein pokušao njihovo ujedinjavanje iz zajedničkog temelja (što nije uspio), pa onda demonstrirati iz najednostavnijeg temelja (utemeljeno na Jedne stvari, Prostoru koji postoji ka valni medij), kako te koncepte možemo konačno ujediniti na način pun znaćenja, koji opisuje realitet bez paradoksa ili kontradikcija. Znam kako ste mnogi vrlo skeptični glede tako velike tvrdnje, no rješenje je prilično jednostavno i očito kada se jednom zna, pa se nadam da ćete nastaviti (a i koncizan je / kratak!)

Centralni koncepti moderne fizike

Newton-ova mehanika - Prostor, vrijeme, materija kao čestice s 'masom', sila = masa pomnožena akceleracijom.
Teorija kontinuiranog elektromagnetskog polja (Faraday, Maxwell, Lorentz, Einstein / Relativitet) - materija ka čestice s 'nabojem', kontinurirana kuglast elektromagnetska polja, svijetlo kao vektorski elektromagnetski valovi, gravitacijska polja (lokalna teorija - sva interakcija materije je ograničena brzinom svijetla c)
Diskretna kvantna teorija (Planck, Einstein, de Broglie, Schrodinger, Born) - svijetlo kao diskretne čestice (fotoni), Skalarni valovi, valovi vjerojatnosti, dualitet lestica val (svijetlo & materija), kvantno isprepletanje (očito ne-lokalna teorija - izgleda postoje trenutne interakcije materije).

I dok je to još uvijek pomalo jednostavno, uviđate kako fizika postaje konfuzna, kada imate toliko mnogo koncepata, od kojih su neki očito kontradiktorni drugima (na pr. svijetlo i materija se oboje ponašaju i kao čestice i valovi, diskretne čestice i kontinuirana polja, lokalne i ne-lokalne interakcije). Albert Einstein je pokušavao pojednostavniti tu zbrku sa svojom 'teorijom polja materije' gdje je odbacio koncept 'čestice' i pokušao predstaviti materiju kao kuglasta polja u prostor-vremenu, kako piše:

Fizikalni objekti nisu u prostoru, već su ti objekti prostorno ekstendirani (kao polja). Na taj način, koncept 'praznog prostora' gubi svoje znaćenje . . . .  Polje tako postaje nereducirljivim elementom fizikalnog opisa, nereducirljivog u istom smislu kao i koncept materije (čestica) u teoriji Newton-a . . . .Fizikalni realitet prostora je predstavljen poljem čije su komponente kontinuirane funkcije četiri nezavisne varijable - ko-ordinate prostora i vremena. Kako teorija opće relativnosti implicira predstavljanje fizikalnog realiteta kontinuiranim poljem, koncept čestica ili materijalnih točaka ne može igrati fundamentalnu dio kao što ne može ni koncept kretanja. Čestica se može jedino pojaviti kao ograničeno područje u prostoru u kom su snaga polja ili gustoća energije posebno visoki.
(Albert Einstein, 1950)

Kada sam prisiljen sažeti opžu teoriju relativnosti u jednoj rečenici:
Vrijeme i prostor te gravitacija  ne mogu imati razdvojenu egzistenciju od materije.
(Albert Einstein)

No postoji niz Problema s Albert Einstein-ovom Teorijom polja materije, koji je bio dobro svijestan i koji su ga kasnije u životu, natjerali pisati svom prijatelju Michael Besso-u izražavajući svoju frustraciju:

ASvih tih pedeset godina svijesnog promišljanja nisu me dovela ništa bliže odgovoru na pitanje:'Što su kvanti svijetla?' Današnjih dana svaki Tom, Dick i Harry misle da znaju odgovor, no griješe . . .Smatram potpuno mogućim da fizika ne može biti temeljena na konceptu polja, I consider it quite possible that physics cannot be based on the field concept, tj. na kontinuiranim strukturama. U tom slučaju ništa ne ostaje od mog cijelog dvorca u zraku, uključujući i teoriju gravitacije (te od) ostatka moderne fizike. (Albert Einstein, 1954)

Gledajući unatrag je lakše shvatiti Einstein-ovu griješku - nit tomu je činjenica da se otkriće Kvantne teorije valnih svojstava materije nije dogodilo prije 1928., dok su Einstein-ovi temelji kontinuiranog elektromagnetskog polja razvijeni između 1905. i 1916. uveliko temeljeni na idejama James Clerk Maxwell (Maxwell-ove jednadžbe 1870-tih) i  Lorentz-ovoj teoriji elektrona (1900.). Dakle osnovna je njegova griješka što je radio s poljima u prostor-vemenu (matematički) a ne s realnim valovima u prostoru (fizikalno), uglavnom zato što nije imao znanje o valnim svojstvima materije kada je razvio svoju teoriju relativnosti.

U terminima Metafizičkih temelja fizike, centralna je griješka bila pokušati i opisati realitet iz mnogih materijalnih stvari, koji doživljavamo,, materijalne 'čestice'. (tj. u znanosti koja je utemeljena na iskustvu). Pa iako je čak i Einstein odbacio 'česticu', njegova je teorija polja materije još uvijek utemeljena na tom prioritetu materije (interakcije polja materije uzrokuju prostor i vrijeme).

međutim, metafizika je znala već nekoliko tisuća godina za nužnost opisivanja realiteta  iz (samo) Jedne stvari koja objašnjava međupovezanost materije u Prostoru i Svemiru.  Kao što su pisali Aristotel, Leibniz i Bradley:

Prva filozofija (Metafizika) je univerzalna i ekskluzivno se bavi primarnom supstancijom . . .  Tako ćemo imati znanost koja proučava ono, što je u svojoj biti i svojstvima upravo stvar koja postoji i ima.
(Aristotel, 340BC)
Realitet se ne može naći osim u Jednom jedinom izvoru, zbog međusobne povezanosti svih stvari . . . Ne zamišljam uopće bilo koji realitet, koji ne bi bio bez originalne jednosti.
(Gottfried Leibniz, 1670)
Možemo se možda složiti, da pod metafizikom podrazumijevamo pokušaj saznavanja realiteta koji stoji nasuprot same pojavnosti ili proučava prve principe ili konačne istine ili pak  napore shvaćanja svemira, ne samo postupno ili fragmentarno, već na neki način kao cjelinu.
(Bradley, 1846-1924)

Pokoravajuće se tom glavnom pravilu metafizike i opisivanju realiteta u terminima Jedne stvari koja postoji, Prostoru i njegovim svojstvima kao valnom mediju za Kuglaste stojne valove koji formiraju materiju, nalazimo vrlo jednostavno rješenje svim gore iznesenim problemima fizike (i opet je to velika tvrdnja, no ovaj website- stvarno objašnjava mnoge od tih stvari). U biti je Einstein u pravu, materija je kuglasta prostorno ekstendirana struktura prostora (nema 'čestica') iako smo, što je najvažnije pojednostavnili Einstein-ovu ideju iz:

Materija kao kontinuriana kuglasta polja u prostor-vremenu
u
materija ka kuglasti valovi u kontinuiranom prostoru.

+ = Ovaj grubi dijagram pokazuje kako Ulazni valovi - In-Waves i izlazni valovi - Out-Waves form iraju stojni val oko valnog-centra 'čestice'.

Značajno je što smo smanjili broj koncepata s Einstein-ovih 5 (kontinuiran, kzglasti, polja, prostor, vrijeme) kod kojih ne postoji jasno razumijevanja njihove povezanosti, na 4 koncepta (kuglasti, valovi, kontinuiran, prostor), gdje možemo jasno povezati povratno  te četiri stvari na Jednu postojeću stvar, Prostor i njegova svojstva, kao Valnog medija zaširenje kuglastih valova, koji formiraju materiju. Nako što ste proučavali filozofiju i metafiziku neko vrijeme, shvatili ste kako je to rješenje svim glavnim i dubokim problemima; tako i problemu Jednog i Mnoštva, o tomu što je uzrok mnogim stvarima i njihovoj povezanosti s Jednom stvari koja omogućava objašnjenje i rješavanje brojnih drugih problema, koje je prouzročio dosadašnji nedostatak znanja o nužnoj povezanosti.

A iz tog dinamičkog jedinstva realiteta vrlo je jednostavno pokazatai kako:

Učinak materije u formi diskretne 'čestice' je prouzročen valnim-centrom kuglastih stojnih valova (dijagram pokazuje kako je to očito rješenje dualiteta čestica/val materije!)
Učinak svijetla u formi diskretne 'čestice' je prouzročen diskretnim interakcijama / rezonantnim sprezanjem Stojnog vala.

Vrijeme je prouzročeno kretanjem vala (kao sferno kretanje valova Prostora, što stvara aktivnost materije i fenomen vemena).

Sile / polja su prouzročena interakcijama kuglastih ulaznih i izlaznih valova s drugom materijom u svemiru, što mijenja lokaciju valnog-centra (a što se 'vidi' kao 'sila ubrzavanja čestice').

Kvantno ispreplitanje - Quantum Entanglement je isto tako uvjetovano interakcijom između ulaznih i izlaznih valova i sve ostale materije svemira, pa je tako materija uvijek istančano povezana s drugom materijom u svemiru (tj. materija je velika nije mala, no mi samo vidimo Valni-centar, pa smo bili zavedeni tim ičinkom 'čestice'. međutim, Einstein-ov 'lokalitet' je koretan, jer su sve interakcije materija - materija ograničene brzinom valova u prostoru.

Od najveće je važnosti (stvarna ljepota tog rješenja) je što ne samo rješava probleme  Albert Einstein-ove Teorije relativieta, već rješava i osnovne probleme Kvantne teorije / Kvantne mehanike (utemeljene na valnim jednadžbama) te Kozmologije (ujedinjavajući  konačnu materiju i svemir s beskonačnim vječnim prostorom - što pokazuje kako  Teorija  Velikog praska utemeljena na osnovnoj pogriješci).

Geoff Haselhurst (siječanj, 2005.)

---

Promijenite svijet s istinom i realitetom

Slijede neki relevantni citati, koji će vas, nadamo se, interesirati / prosvijetliti! Tri su centralne teme:

i) implicitna dinamička jednost realiteta (kako to Valna struktura materije u Prostoru jasno objašnjava) je poznata već tisućama godina (iako su to uveliko bilo ignorirali zapadni znanstvenici, dok su Einstein, Schròdinger i Bohm najpoznatije iznimke).

ii) ako želite promijeniti / poboljšati svijet, je vaša volja, no to zahtijeva znanje istine a time i realiteta (dobre namjere nisu dovoljno dobre - u stvari one samo vode paklu na zemlji).

iii) Otkriće realiteta je očito najdublje znanje koje možemo imati i koje je dano ljudskoj prirodi; ono se ujedno i najteže dobiva, ako fer razmatramo, znanošću / društvom. Samo je nekoliko ljudi imalo dovoljno znanja za njegovo racionalno / logično prosuđivanje, dok ga oni, koji teže korumpiranosti s postojećim postmodernim stajalitšem o 'nepostojanju apsolutne istine' ignoriraju. (To je razlog zašto trebamo vašu pomoć u dobrom rangiranju ovih stranica na Internetu!).

---

(Rachel Carson) Stojimo na divergenciji dviju putova. No za razliku od poznate pjesme Robert Frost-a, ta dva puta nisu jedna ko čestita. Put kojim smo dugo putovali je varljivo lagan, ravan autoput po kom napredujemo velikom brzinom, no na njegovom kraju leži katastrofa. Drugi odvojeni put - onaj 'kojim se manje putuje' - nudi našu zadnju šansu dosezanja destinacije koja osigurava očuvanje zemlje. Izbor je u konačnici naš.

(Margaret Mead) Nikad ne sumnjajte u mogućnost da mala grupa promišljajućih,i predanih građana promijeni svijet; u stvari tako se jedino i mijenjao.

(Albert Einstein)  Slobodna, neograničavana razmjena ideja i znanstvenih zaključaka je nužna za zdrav razvoj znanosti, u postojećim uvjetima svih sfera kulturalnog života. . . . . Moramo si priznati kako nema mogućeg poboljšanja u sadašnjoj depresivnoj situaciji bez ozbiljne borbe; jer šaka onih koji su stvarno odlučni nešto učiniti je ekstremno malo u usporedbi s masom nemarečih i zavedenih . . .  Čovječanstvo će trebati supstancijalno novi način mišljenja ukoliko želi preživjeti. Kada sam prisiljen sažeti opću teoriju relativnosti u jednu rečenicu: vrijeme, prostor i gravitacije ne egzistiraju odvojeno od materije. . . Fizikalni objekti nisu u prostoru, već su oni prostorna ekstenzija (kao polja). Na taj način koncept 'praznog prostora' gubi svoje znaćenje. . . . .  Polje tako postaje nereducirljivi element fizikalnog opisa; nereducirljiv u istom smislu kao i koncept materije (čestica) u newton-ovoj teoriji. . . . Fizikalni realitet prostora je predstavljen poljem, čije su konponente kontinuirane funkcije četiri nezavisne varijable - ko-ordinate prostora i vremena. Zato što teorija opće relativnosti implicira predstavljanje fizikalnog realitet kao kontinuirano polje, koncept čestica ili točaka materije ne može igrati fundamentalnu ulogu, kao ni koncept kretanja. Čestica se može pojaviti samo kao ograničeno područje u prostoru u kom su jačina polja ili gustoća energije posebno visoki. Istančanost koncepta prostora je proširena otkrićem nepostojanja nikakvih kompletno krutih tijela. Sva se tijela mogu elastično deformirati.

(Erwin Schròdinger)  Ono što promatramo kao materijalna tijela i sile nije ništa drugo do oblici i varijacije u strukturi prostora. Čestice su samo schaumkommen (pojavnost). ... Svijet mi je dan samo jednom, ne onaj koji postoji i koga percipiram. Subjetk i objekt su samo jedno. Za barijeru između njih se ne može reči kako je probijena jer nedavna iskustva u fizikalnim znanostima, kažu kako ta barijera ne postoji . . . . Dozvolite mi reči na početku, kako se u tom diskursu suprostavljam ne nekolicini današnji specijalnih tvrdnji kvantne mehanike (1950.) Suprostavljam se njenom osnovnom stajalištu, koje oblikovano pred 25 godina, kada je Max Born ponudio svoju interpretaciju s vjerojatnošću, koju su skoro svi prihvatiili. . . .  Ne sviđa mi se, žao mi je što ikada imao bilo što s tim. . . .  Znanstvenik samo forsira dvije stvari, naime istinu i iskrenost, koje će narinuti sebi i drugim znanstvenicima .

(David Bohm, Wholeness and the Implicate Order, 1980.) Pojam separatne egzistencije svih tih fragmenta je očito iluzija, a ta iluzija ne može uroditi s ničim drugim nego voditi beskrajnim sukobima i zbrci. U stvari je pokušaj življenja prema tom pojmu realne separiranosti fragmenata u biti ono što je vodilo rastućem nizu ekstremno urgentnih kriza s kojima se danas sukobljavamo. Dakle kao što danas dobro poznato, taj je način života doveo do zagađenja, uništenja ravnoteže prirode, prenapučenosti, svjetkom ekonomskom i političkom neredu te kreiranju svekolike okoline koja nije ni fizički niti mentalno zdrava za većinu ljudi koji u njoj žive. Pojedincima se razvio rašireni osjećaj bespomoćnosti i očaja, a što izgleda kao prevladavajuća masa očajnih društvenih sila, koje izlaze izvan kontrole pa čak i shvaćanja ljudskih bića, koja su njima zahvaćena.

(Lee Smolin, 1997) Uspješno ujedinjenje kvantne teorije i relativnosti bi nužno bila teorija svemira kao cjeline. Rekla bi nam kao što su to Aristotel i Newton učinili ranije, što su prostor i vrijeme, od čega je napravljen svemir i kojoj se vrsti zakona se te stvari pokoravaju. Takva će teorija donijeti radikalni pomak - revoluciju - u naše shvaćanje same prirode. Također će imati široke reperkusije i vjerojatno će iznijeti ili doprinjeti pomaku u našem shvaćanje sebe samih i našeg odnošenja s ostatkom svemira.

(Max Planck) Nova znanstvena istina ne trijumfira uvjeravanjem oponeta, kojima je eomogućila sagledavanje svijetla, već zato što su njeni protivnici umrli  a stasala je nova generacija kojoj je ona poznata.

(Charles Darwin) Iako sam potpuno uvjeren u istinu iznesenih stajališta u tom prvom dijelu, uopće nikako ne očekujem da ću uvjeriti iskusne naturaliste, čiji su umovi napunjeni mnoštvom činjenica, koje su sagledavane tijekom dugog niza godina, od stajališta koje potpuno suprotno mom. No uvjeren samo kako će u budućnosti mladi i uzdižući naturalisti, moći sagledavati obje strane pitanja bez predrasuda.

(Galileo Galilei, 1600) Želim, dragi Kepler-u, da bi se mogli zajedno smijati izvanrednoj gluposti gomile. Što mislite o vodećim filozofima ovog Sveučilišta? Uprkos mojih često ponavljanih napora i poziva, oni su odbijali s tvrdokornošću prenatrpanoih zmija i pogledati planete ili Mjese ili moj teleskop. . . U pitanjima znanosti, autoritet tisuća nije vrijedan poniznog promišljanja jedne jedine individue.

(Karl Popper, 1975)  Po mom mišljenju, najveći je skandal u filozofiji što, dok svuda oko nas svijet prirode nestaje - i to ne samo svijet prirode - filozofi nastavljaju govoriti katkada jasno a katkada ne, o pitanjima postoji li uopće ovaj svijet. Uključuju se u skolastiku, u lingvističke zagonetke kao što je na primjer postoji li ili ne razlike između 'postojanja/bitka' i 'egzistiranja' . . .  Negirajući realizmu posljedičnu megalomaniju (najraširenija profesionalna bolest profesionalnih filozofa). . .  Ako teorija korespondira činjenicama, a nije koherentna s nekakvim ranijim znanjem, onda prethodno znanje treba odbaciti.

(Bertrand Russell) Misao je subverzivna i revolucionarna, destruktivna i užasna. Misao je nemilosna za privilegirane, utemeljene institucije a ugodna navika. Misao je velika i brza i slobodna. . . . Cijeli problem sa svijetom je tomu što su budale i fanatici uvijek tako sigurni u sebe a mudri ljudi tako puni sumnji. . . Nemojte se bojati ekscentričnosti u mišljenju, jer je svako današnje prihvaćeno mišljenje bilo jednom ekscentrično. . . Mnogi bi ljudi prije umrli nego mislili; u stari to i čine. . . . Rečeno je da je čovjek racionalna životinja. Cijelog svog života sam tražio dokaze koji bi to mogli potvrditi.

(Friedrich Nietzsche, Grci)  Grčka je filozofija izgleda počela s pobrkanom iluzijom, s propozicijom da je voda izvor i majka - maternica svih stvari. OJe li stvarno nužno tu stati i postati ozbiljan? Da i to iz tri razloga: prvo izreka objavljuje nešto o izvoru svih stva; drugo, jer to čini bez slike i priče; treće i zadnje, jer ona uključuje, iako samo u stanju kristalizacije, ideju kako je sve jedno. . . Ono što ga je privuklo (Tales-a) toj generalizacijei je bila metafizička dogma, koja ima svoje podrijetlo u mističkoj intuiciji, a koju s uvijek obnavljanim nastojanjem za boljim izražavanjem te intuicije, nalazimo i svim filozofijama - propoziciju: sve je jedno! . . . Ništa nije nužnije od istine, a u usporedbi s njom, sve drugo ima sekundarnu vrijednost. Ta apsolutna volja za istinom: što je to? Je li to volja koja nam ne dozvoljava zavedenost? je li to volja da ne zvodimo krivo druge? Ne želi se biti zaveden uz pretpostavku da je to štetno, opasno ili fatalno. . . ne dozvolite si zavedenost: veliki su umovi skeptični. Što ako Bog ne bi bio egzaktna istina, te ako bi se to moglo dokazati?  I ako bi to umjesto toga bila taština/prepotentnost, želja za moći, ambicije, strah te .pobuđena i prestrašena glupost čovječanstva? (Nietzsche, 1890)

(Arthur Schopenhauer)  Golicavo je pitanje, upravljanje javnošću, dobre i poslušne u svojoj cjelosti. Iako kao pravilo apsurd kulminira i izgleda nemoguće da bi glas pojedinca ikada moga prodrijeti kroz zbor zaglupljivača i budala, ipak je to još ostavljeno originalnim pokretima svih vremena kao čisto jedinstveni, tihi, polagani i moćni utjecaj; te ih kao čudom vidimo kako se uzdižu na kraju iz meteža kao balon, koji lebdeći izranja  iz debele atmosfere ovog globusa u čišća područja.  Sigavši jednom tamo, on miruje i nitko ga više ne može povući opet dolje. . . . Zadatak nije u velikoj mjeri vidjeti ono što još nitko nije vidio, već promišljati ono što još nitko nije promišljao o onom što svatko vidi. . . . Za nevjerojatno veliku većinu ljudi, oni su po prirodi apsolutno nesposobni za bilo što osim materijalnih ciljeva; ne mogu čak ni shvatiti bilo kakve druge.. U skladu s tim, samo stremljeno istini  je daleko preoholo i ekscentrično za nas da bi očekivali da sće vi ili mnogo njih ili u stvari čak i samo nekolicina iskreno participirati u tomu. . .  No život je kratak, a istina djeluje dalekom a živi dugo; stoga govorimo o istini. (Arthur Schopenhauer, 1818)

(Immanuel Kant, 1781) Dužnost je filozofije uništavati iluzije, koje potječu iz krivih shvaćanja, nezavisno o tomu koliko se dragih nada i vrijednih očekivanja može srušiti njenim objašnjenjima. . .  te tako spriječiti skandal koji će metafizička nesuglasja sigurno prije ili kasnije prouzročiti, čak i masama.

(David Hume, 1737)  I iako filozof može živjeti udaljeno od pokreta, genij filozofije, ako je od nekolicine pažljivo kultiviran, se mora postupno raspršiti diljem cijelog društva, odobravajući sličnu korektnost u svakoj drugoj umjestnosti i pozivu.  Kada namjerno pogledamo oko sebe prema vanjskim objektima i razmatramo djelovanje uzroka, nikada ne možemo, u jednoj instanciji, otkriti bilo koju moć ili nužnu vezu; bilo koju kvalitetu, koja povezuje učinak s uzrokom i uzvraća jednu sigurnu posljedicu drugog. Potreban je medij, koji može omogućiti umu takvo zaključivanje, ukoliko se ono može izvesti rezoniranjem i argumentom. Kakav je to medij. Moram priznati, nadilazi moje shvaćanje; i  obveza je onih, koji tako zaključuju, koji izjavljuju kako on stvarno postoji, te kako je on izvor svih naših zaključaka vezano za činjenice. Pitanje koje predlažem je kako zbog svrhe informiranja, tako i zbog namjere otežavanja. Ne mogu naći, ne mogu zamisliti bilo kakvo takvo rezoniranje. No držim svoj um još uvijek otvorenim za podučavanje, ukoliko bi netko podijelio takvo rezoniranje sa mnom. Nalazimo u prirodnom redu stvari, kako učinaka može biti mnogo, principa iz kojih se oni uzdižu je uobičajeno nekoliko jednostavnih, a to je znak nevještog prirodnjaka, koji se preusmjerio na drugačiju kvalitetu u redu za objašnjavanje svakog drugačijeg djelovanja/operacije.

(Gottfried Leibniz, 1670) Slažem se s vama glede važnosti ispitivanja naših pretpostavki, detaljno i jednom zauvijek, kako bi utemeljili nešto čvrsto. Jer držim, kako samo onda kada možemo dokazati sve što predlažemo, savršeno razumijemo stvari koje razmatramo. Znam kako uobičajene mase malo uživaju u tim istraživanjima. . . .  distinkcija se mora napraviti između istinitih i lažnih ideja, te kako ne treba pridodavati mnogo kontrole ljudskoj imaginaciji pod izgovorm da je jasno a drugačija intelektuacija. . . .  realitet se ne može naći osim u Jednom jedinom izvoru, zbog međusobne povezanosti svih stvar. . . .  Uopće ne zamišljam nikakav realitet, ukoliko nije genijalna jednost. . . također smatram da supstancije, bilo materijalne ili nematerijalne ne mogu biti shvaćene u svojoj goloj biti bez bilo kakve aktivnost, općenito aktivnosti postojanja biti supstancije.

(George Berkeley) Ništa ne izgleda važnijie, u usporedbi s izgranjom stabilnog sustava razumnog i stvarnog znanja, koje može biti dokaz za uvrede skeptika, od polaganja početka jasne eksplikacije, što se misli pod stvar, realitet, egzistencija: jer za ništa ćemo diskutirati glede stvarnog postojanja stvari ili pretvaranja da postoji bilo kakvo znanje o tomu, tako dugo dok nismo fiksirali znaćenje tih riječi. . . bit ćemo pod neosvojivom sljepoćom prema istini i stvarnoj prirodi stvari. . . . Stoga se veliki broj tamnih i višeznačnih termina, koji predstavljaju simbol za apsraktne pojmove, uvodi u metafiziku i moralnost, a iz tih su onda izrasle beskonačne dekoncentracije i neslaganja među eruditima. . . ., Stoga je moja svrha pokušati, ako mogu otkriti, što su ti principi, koji su uveli svu tu sumnjičavost i neizvjesnost, te apsurdnosti i kontradikcije u nekoliko ogranaka filozofije;  utoliko što su najmudriji ljudi mislili da je naše neznanje neizlječivo, shvaćajući da se ono izdiže iz prirodne gluposti  i ograničenja naših sposobnosti. . .

(Spinoza) Trudio sam se ne smijati ljudskim akcijama, neplakati zbog njih, niti ih mrziti, već ih shvaćati. . . Ako bi ljudi usmjerili pažnju na prirodu supstancije, manje bi sumnjali u vezi s propozicijom da je egizistencija povezana s prirodom supstancije: već bi smislili aksiom iznad svih drugih i uključiti ga među uobičajena mišljenja. . . . Supstancija se ne ože stvoriti iz bilo čega drugog: te će stoga biti svojim vlastitim uzrokom; to znači, njeniza bit uključuje postojanje ili postojanje pripada njenoj prirodi. . . . Nikakve dvije ili više supstacija ne mogu imati iste atribute, niti pripadati prirodi supstancije koja bi trebala egzistirati. Ona bi mogla stoga egzistirati konačno ili beskonačno. No ne može konačno. Jer bi onda  bila ograničena nekom drugom supstancijom iste prirode, koja također iz nužnosti mora egzistirati: a tada bi te dvije supstancije bile dane s istim atributima, što je apsurdno. Stoga će egzistirati beskonačno.

(Aristotel) Prva filozofija (metafizika) je univerzalna i ekskluzivno se bavi s primarnom supstancijom. . . . I ovdje ćemo imati znanost za proučavanje onog što je zapravo ono što je, kako u svojoj biti i u svojstvima, kao stvar što je,  te što ima. Cijela zaokupljenost fizičara je sa stvarima koje sadrže unutar sebe princip kretanja i mirovanja. Te težnja toga je traženje druge vrste principa, odakle dolazi početak promjene. Mora postojati princip takve vrste, čija je supstancija aktivnost. ....... nemoguće je da primarno egzistirajuće, time što je vječno, treba biti uništeno. ....... da među entitetima mora postojati neki uzrok koji pokreče i kombinira stvari. ........ o njegovom dolaženju u postojanje i svom djelovanju, te o svim njegovim promjenama , misleći kako imamo znanje ako znamo izvor njenog kretanja. (Aristotle, Metaphysics)

(Plato, Republika) A oni čija su srca fiksirana na sam Realitet, zaslužuju naziv filozofa. . .  Društvo koje smo opisali nikada ne može urasti u realitet ili vidjeti svijetlo dana, a ne će biti ni kraja problemima država ili u stvari, moj dragi Glaucon samog čovječanstva, sve dok su filozofi kraljevi u ovom svijetu ili dok su oni koje sada nazivamo kraljevima i vladarima, stvarno postali filozofima pa su tako politička moć i filozofija došle u iste ruke, te dok su mnoge prirode, sada zadovoljne što slijede također do isključenja druge, dok nisu silom spriječene u toj nakani. To je ono što sam oklijevao reči tako dugo, znajući koliko bi to paradoksalno zvučalo; nije lagano vidjeti kako ne postoji drugi put do sreće bilo društva ili individue. . . Kada oči uma miruju na objektima osvijetljenim istinom i realitetom, on ih azumije i shvaća, te funkcionira inteligentno; no kada se okrenu sutonu svijeta promjene i propadanja, može samo formirati mišljenja, njegove su vizije konfizne a njegova uvjerenja se pomiču, pa izgleda kako mu nedostaje inteligencije.(Plato, Republic)

(Socrates) Know Thyself, the unexamined life is not worth living. ... Wisdom begins in wonder. ... There is only one good, knowledge, and one evil, ignorance. ... Beware the barrenness of a busy life. ... Are you not ashamed that you give your attention to acquiring as much money as possible, and similarly with honour and reputation, and care so little about wisdom and truth and the greatest improvement of the soul, which you never regard or heed at all? Wars, factions, and fighting, said Socrates as he looked forward from his last hour, have no other origin than this same body and its lusts. ... We must set the soul free from it; we must behold things as they are. And having thus got rid of the foolishness of the body, we shall be pure and hold converse with the pure, and shall in our own selves have complete knowledge of the Incorruptible which is, I take it, no other than the very truth. (Socrates, 469 - 399 B.C.)