Filozofija metafizike
O znanosti, umu, materiji i prostoru; kauzalitetu i lokalitetu;
istini, mudrosti i društvu

Slijedeci je esej napisan za listu pisama akademske filozofije - no nisam ju mogao poslati na listu (nije dan razlog). Shvacam da je bio predugacak - no odgovor se odnosio na 4 razlicita komentara, a sva potrebita rješenja moraju doci iz fizikalnog realiteta, koji je jasno kompleksan (uprkos u bit svoje jednostavnosti / jednosti).

Geoff Haselhurst (svibanj, 2008)

Slijedeci esej odgovara na cetiri pisma koja datiraju nekoliko godina unatrag - rješenja su medusobno povezana.

1. znanost kontra "znanosti", tj. znanost utemeljena na stvarnim stvarima koje fizikalno egzistiraju kontra "znanosti" utemeljene na imaginarnim stvarima, koje jedino egzistiraju u našem umu (realizam vs postmoderni relativizam / logicki pozitivizam).
   
2. zašto filozofija (filozofi) tako malo doprinose modernom društvu u datosti mnogih problema s kojima se suocava naš svijet, a filozofija je predestinirana pomoci covjecanstvu u mišljenju i mudrom djelovanju.   
   
3. odnošenje materije i uma
   
4. kauzalitet i lokalitet u fizici.
   

Nšto je duži, no dobro promišljen, a njegova tema,koja se odnosi na istinu, realitet i mudrije ljudsko društvo, je ocito centralna u filozofiji. (Stvarno shvacam kako neki ljudi na toj listi pisama ne prihvacaju dobrodušno takve diskusije, medutim kao clan te liste od 2004., svjestan sam kako je moderator utvrdio da su unutar zadanih smjernica - pri cemu je tema ocito važna.)

Ako želimo riješiti te probleme, onda ocito trebamo znati što su istina i realitet. Želim pokazati kako je najednostavnijim opisivanjem realiteta moguce pronaci samo jedno rješenje, valnu strukturu materije u prostoru:

http://www.spaceandmotion.com/Most-Simple-Scientific-Theory-Reality.htm

Umjesto opisivanja realiteta pojmovima gibanja materijalnih cestica u prostoru i vremenu (što onda zahtijeva sile / polja za povezivanje diskretnih cistica), jednostavnije je opisati materiju pojmovima kretanja valova u prostoru. Dakle primijeniti kretanje na prostor, a ne na materijalne 'cestice' u prostoru. To je pomicanje iz metafizike Prostora i Vremena u metafiziku Prostora i Kretanja, gdje kretanje valova prostora uzrokuje materiju i vrijeme.

Rezultat je onda jednostavno razumno rješenje za gornje probleme. (I ispricavam se na naglosti, to nije zbog bilo kakve arogancije, vec zbog spoznaje o zauzetosti ljudi, pa osjecam kako je najbolje stvari iznijeti izravno.)

Valna struktura materije u Prostoru

Elektron je kuglasto stojni val u prostoru. Pozitron (anti-materija) je samo stojni val suprotne faze - stoga je anihilacija materije i anti-materije uvjetovana destruktivnom interferencijom. Centar kuglasto stojnog vala formira ucinak cestice, koju vidimo; kuglasti ulazni (IN) i izlani (OUT) valovi povezuju materiju sa svom ostalom materijom u motrivom svemiru (materija je aktivna i u kontinuiranoj dvosmjernoj komunikaciji s materijom oko sebe zbog svojih sfericnih IN i OUT valova - koje sada nazivamo silama / poljima). Jedino možemo vidjeti velike amplitude u centru vala, pa smo bili zavedeni misleci kako je materija diskretna cestica.

Protoni i neutroni su kompleksnije valne strukture, koje zahtijevaju daljnje istraživanje. Valovi su skalarni valovi, kakve nalazimo u kvantnoj teoriji, ne vektorski elektromagnetski valovi relativnosti. Slijedeca stranica valnih dijagrama pomaže u vizualiziranju recenog:

http://www.spaceandmotion.com/science-physics-wsm-wave-diagrams.htm

To je najednostavniji znanstveni temelj za opisivanje fizikalnog realiteta, postavljen na jednoj i samo jednoj stvari, koju svi uobicajeno i doživljavamo kao jednu stvar, Prostor (um i materija su mnogo stvari - no uvijek su iskustvo u zajednickom prostoru).

I zacuden sam koliko vas je malo ikada promišljalo primjenu Occam-ove britve u znanosti za dedukciju najednostavnije znanstvene teorije realiteta (nema drugih web-site-ova koji diskutiraju tu temu - što je cudno, posebno kada je to konzistentno s metafizikom i temeljnošcu jednosti realiteta / supstancije).

Onda možemo pokazati kako je je ovo korektno rješenje, deduciranjem fundamentala fizike. Taj je video koristan, ali i nužan za detaljno istraživanje valne strukture materije.

http://www.youtube.com/watch?v=Ekp1OKi6e4o

(Umirovljeni profesor matematicke fizike, dr. Milo Wolff, objašnjava kako se jednostavno deducira povecavanje relativisticke mase i de Broglie-ova valna dužina relavantna za relativno kretanje dva kuglasto stojna vala - ujedinjavajuci po prvi put na taj nacin te fundamentale specijalne relativnosti i kvantne teorije.)

Primijenimo sada to znanje valne strukture materije na cetiri problema izlistana na pocetku. Pocet cu sa zadnjim problemom, kauzaliteta i lokaliteta.

1. O kauzaciji, nužnosti povezanosti i lokalitetu

Slijedeci je tekst postavljen pred nekoliko dana:

"Koja je vrsta korelacija izmedu odvojenih fizikalnih sustava dozvoljena u Prirodi? I kada su takve korelacije izvorno kauzalni utjecaji? Ta pitanje su stvorila duboku zagonetku u temeljima fizike. U stvari, razlicite uspješne teorije utjelovljuju radikalno razlicite odgovore, cesto u formi temeljnih principa. Napetost vezana za princip lokaliteta nastaje vec u klasicnoj slici: u Newton-ovoj mehanici sile mogu djelovati na udaljenost izmedu materijalnih tijela, dok se u elektromagnetizmu ucinci šire od tocaka do susjednih tocaka pomocu polja. Kvantna mehanika onda pokazuje prilicno cudnu formu ne-lokalnosti koja je bila zagonetkom fizicara i filozofa od ranijih formulacija teorije. Cestice koje dijele isprepleteno stanje su tako duboko medusobno isprepletene, da mjerenje dogadaja jedne od njih izgleda trenutno utjece na druge, nezavisno o njihovoj medusobnoj udaljenosti.

Slika postaje kompliciranijom ukoliko se razmatra Einstein-ov princip kauzalnosti kao relativisticko ogranicenje. Interpretacija teorije kvantnih polja, koja sjedinjuje kvantnu mehaniku i specijalnu relativnost, time bitno zavisi o nacinu kojim netko odgovara na gornja pitanja, Ova radionica  pregledava fizikalne pojmove kauzaliteta i lokaliteta i njihove medusobne odnose kako emergiraju u redovnoj kvantnoj mehanici kao i u teorijama klasicnih i kvantnih polja".

Zbrka nastaje zato što govorimo u terminima diskretnih cestica i kontinuiranih polja - bez razumijevanja njihove medusobne povezanosti. Kako to objašnjava valna struktura materije, ne postoje ni cestice niti polja (to su samo imaginarne stvari). Centar kuglasto stojnog vala formira ucinak 'cestice' koga vidimo, kuglasti IN i OUT valovi uzrokuju ucinke 'polja', koji povezuju materiju sa svom drugom materijom u motrivom svemiru.

Lagani nacin objašnjavanja toga je primjer ispuštanja lopte i promatranja tog pada na zemlju. Nikada ne vidimo kauzalnu vezu, samo ucinke. Stoga si moramo zamisliti tu kauzalnu vezu, što je temelj metafizike. Kako je pisao David Hume:

"Kada gledamo na sebe prema vanjskim objektima i razmatramo djelovanje uzroka, nikada ne možemo , u jednoj jedinoj instanciji, otkriti bilo koju moc ili nužnu povezanost; bilo koji kvalitet, koji povezuje ucinak s uzrokom i transformira jedno u sigurnu posljedicu kao drugo. ..... iskustvo nas samo uci, kako jedan dogadaj konstantno slijedi drugi; bez bilo kakvog instruiranja glede tajne veze, koja ih spaja zajedno, transformirajuci ih u nerazdvojne". (Hume, 1737)

Newton i utemeljnost fizike na cestici

Problem moderne fizike je u tomu što je evoluirala iz Newton-ove mehanike, a koja je bila utemeljena na diskretnim cesticama i trentno djelujucim silama u apsolutnom prostoru i vremenu. Newton je shvatio ogranicenja tog pristupa, kada je napisao:

Neshvatljivo je da bi neživa bezosjecajna materija trebala, bez posredovanja (medij-acije) neceg drugog, što nije materija, djelovati i utjecati na drugu materiju bez medusobnog kontakta. .... Da bi gravitacija trebala biti urodena, inherentna i esencijalna materiji, kako bi tijelo moglo djelovati na daljinu na drugo tijelo, kroz vakum, bez medij-acije, bilo cega drugog,pomocu kojeg bi se njihova akcija mogla prenositi od jednog na drugo, je za mene velika apsurdnost, na koju niti jedan covjek filozofskih kompetentnih sposobnosti mišljenja ne bi nikada pao.
Do sada sam objašnjavao fenomen silama gravitacije, no još uvijek nisam razjasnio uzrok same gravitacije. .... a proizvoljno ne izmišljam hipoteze. (Newton: pismo Richard Bentley-u 25.02. 1693)

Rješenje: Occam-ova britva (jednostanvost) i Dinamicka jednost realiteta (valna struktura materije u Prostoru)

Rješenje. Dakle nema diskretnih i razdvojenih cestica koje se krecu u prostoru i vremenu (kako je to Einstein shvatio). cinjenicno je realitet ocito medusobno povezan, pa stoga mora postojati jedna zajednicka stvar koja povezuje mnoge stvari koje doživljavamo. Leibniz je iskaza najednostavnije:

"Realitte nije moguce naci ukoliko nije Jedan jedini izvor zbog medusobne poveznoasti svih stvari jedne s drugom." (Gottfried Leibniz, 1670)

Nadalje i Aristotel i Leibniz su shvatili kako kretanje / aktivnost mora biti centralna toj jednoj jedinoj supstanciji (za objašnjenje vremena / naboja / gibanja).

"Prva filozofija (metafizika) je univerzalna i ekskluzivno se bavi primarnom supstancijom. ..... I ovdje imamo znanost istraživanja toga, što je samo ono što je, i u svojoj biti i u svojstvima koja, jednako postoje kao i stvar koja postoji, ..... Cijela preokupiranost fizicara je sa stvarima koje unutar sebe sadrže princip kretanja i mirovanja. Teženje tomu je teženje drugoj vrsti principa, onog iz kog ce doci pocetak promjene. .... Dakle mora postojati princip takve vrste, kojoj je supstancija aktivnost. .... kako bi medu entitetima mogao postojati neki uzrok, koji pokrece i kombinira stvari. .... u svom postojanju i svom djelovanju, te o svim svojim alteracijama o kojima mislimo da posjedujemo znanje kada znamo izvor njegova kretanja." Aristotle, Metaphysics, 340BC)

http://www.spaceandmotion.com/Philosophy-Aristotle-Philosopher.htm

"Ne poimam bilo koji realitet uopce ukoliko nema originalnu jednost. .... takoder smatram kako supstancije, bilo materijalne ili nematerijalne, ne mogu biti poimljene u svojoj goloj biti bez bilo kakve aktivnosti, koja je pak bit supstancije opcenito".(Gottfried Leibniz, 1670)

http://www.spaceandmotion.com/Philosophy-Gottfried-Leibniz-Philosopher.htm

Metafizika Prostora i gibanja: sjedinjenje prostora, vremena, materije i kretanja

Bili su u pravu. Na nesrecu smo bili zavedeni na mišljenje o kretanju / aktivnosti primijenjene na materijalne 'cestice' u prostoru i vremenu, umjesto primjene kretanja na sam prostor, kao kretanje valova prostora. Vrijeme je stvarno samo naša percepcija dinamicnosti / aktivnosti te kontinuirane promjene materije. Aristotel je stoga bio vrlo blizu istine, kada je napisao:

"Kretanje je dakle takoder kontinuirano na nacin na koji je kontinuirano i vrijeme - i stvarno vrijeme je ili identicno kretanju ili je identicno nekom njegovom utjecaju. ..... postoje dva uzroka koja smo definirali u fizici, a koji izgleda imaju njihov odraz, onaj materije i onaj od onog od kuda dolazi kretanje, iako nerazlucivo i na nikakav nacin jasno". (Aristotle, Metaphysics)

I Ernst Mach je to promatrao:

"Potpuno je izvan naše moci mjerenja promjena stvari pomocu vremena. Potpuno suprotno, vrijeme je apstrakcija do koje dolazimo pomocu promjena (kretanja) stvari." (Ernst Mach)

http://www.spaceandmotion.com/Physics-Time.htm

Dakle krecemo se od metafizike prostora i vremena prema metafizici prostora i kretanja (kao valnog kretanja prostora, kao uzroka materije i vremena).

Zato što opisujemo realitet najednostavnije u pojmovima valova u prostoru, možemo jasno shvatiti tu kauzalnu povezanost materije. Valni cntar kuglasto stojnog vala formira ucinak 'cestice' koga vidimo - kuglasti ulazni (IN) i izlazni (OUT) valovi povezuju te 'cestice' centara valova sa svom materijom u svemiru (ono što se sada naziva silama / poljima). U stvari rješenja kozmologije se pronalaze shvacanjem kako kuglaste IN valove jedne 'cestice' formiraju OUT valovi sve ostale materije (svih ostalih 'cestica') u motrivom svemiru (to je nužna posljedica Hygens-ovog principa, što onda deducira Mach-ov princip).

http://www.spaceandmotion.com/Cosmology.htm

To objašnjava zašto je razmjena energije lokalna (ogranicena brzinom svijetlosti), jer su te razmjene odredene brzinom kuglastih IN valova, koji se krecu brzinom svijetlosti. Medutim, Einstein-ova je griješka bila što je radio s kontinuiranim poljima u prostor- vremenu, umjesto s valovima u kontinuiranom prostoru. To je vrlo važna distinkcija, zato što valna struktura materije rješava dva daljnja problema koje je Einstein razmatrao tijekom svog života bezuspješno, što je 'foton' i jesu li interakcije materije takoder i ne-lokalne (isprepletene).

Kvantna fizika

i) diskretna svojstva svijetla

Zašto su interakcije svijetla diskretne (fotoni)? Zato što stojni valovi jedino egzistiraju na diskretnim frekvencijama, pa stoga mogu i elektroni samo postojati na diskretnim frekvencijama. A svijetlo je forma rezonancije izmedu tih povezanih kuglastih rezonatora, koja je takoder diskretna - a i razlog zašto se koriste Schrödinger-ove valne jednadžbe za izracunavanje tih vrijednosti. Kvantna fizika nam je govorila vec 80 godina kako je realitet utemeljen na valovima, kako je to Schrodinger rekao:

"Ono što promatramo kao materijalne sile nije ništa drugo do oblici i varijacije u strukturi prostora. Cestice su samo privid (pojavnost). ....
Svijet nam je dan samo jednom, ne jedan postojecei i jedan percipiran. Subjekt i objekt su samo jedno. Ne može se reci kako je barijera izmedu njih razbijena kao rezultat nedavnih pokusa u fizikalnim znanostima, jer barijera ne postoji. .... Dozvolite mi reci odmah na pocetku, kako se u ovom diskursu ne suprostavljam samo nekim posebnim tvrdnjama današnje kvatne fizike (1950-te), vec sam protiv, u današnjem stanju, cijele kvantne fizike. Protivim se njenim osnovnim stajalištima, koja su oblikova pred 25 godina, kada je Max Born izložio svoju probabilisticku interpretaciju, koju su prihvatili skoro svi. ... ne volim ju i žao mi je što sam ikada imao bilo što s njom". (Schrödinger E, The Interpretation of Quantum Physics. Ox Bow Press, Woodbridge, CN, 1995).

http://www.spaceandmotion.com/Physics-Erwin-Schrodinger.htm

ii) ne-lokalnost (EPR / isprepletenost)

Einstein isto tako nije nikada mogao shvatiti, kako bi se ne-lokalna interakcije mogla dogadati. Valna struktura materije rješava taj problem savršeno. Ako se dva kuglasta stojna vala  krecu relativno jedan spram drugog (brzinom v), dobit cemo Doppler-ove pomake, koje uzrokuje fazni val (de Broglie-ov val), koji ima brzinu c²/v. Tako na primjer ako je relativno kretanje 1% brzine svijetlosti, onda je brzina faznog vala 100c. Taj pozadinski fazni val (daje ritam) odreduje dozvoljena energetska stanja elektrona u svojoj putanji gdje funkcionira kao val unutar atoma / molekula. Stoga iako je razmjena energije lokalna, dozvoljena energetska stanja su ne-lokalna, tj. kada promatrate stanje jednog elektrona (kolaps njegove valne funkcije), kreirate de Broglie-ov fazni val koji je ne-lokalan, a koji onda determinira dozvoljena stanja drugih isprepletenih elektrona ne-lokalno.

To je zbunjivalo znanstvenike prošlih 30 godina (od kada je Aspects EPR eksperiment potvrdio nelokalnost / isprepletenost). Iako je to vrlo složeno, temeljni mehanizam ne-lokalnosti je zbog faznog vala koji je brži od svijetlosti. U stvari vrlo jednostavno kada se jednom spozna (kao što je to cesto slucaj).

Najvažnije je što to relativno kretanje kuglasto stojnih valova ne deducira samo rješenja za te centralne probleme kvantne teorije (QT), vec deducira takoder u istim valnim jednadžbama povecanje energije relativisticke mase (gdje je e=hf). Mat fizicar Milo Wolf je to deducirao još 1984. - njegov video ranije naveden to objašnjava. Vidjeti takoder:;

http://www.spaceandmotion.com/Wolff-Wave-Structure-Matter.htm

http://www.spaceandmotion.com/Physics-Quantum-Theory-Mechanics.htm

Albert Einstein: Teorija relativiteta

Albert Einstein je bio blizu istine odbijajuci koncept materije na diskretnim cesticama; griješka je bila što je radio s kontinuiranim poljima u prostor-vremenu (matematicki) umjesto da je koristio diskretne interakcije stojnih valova u kontinuiranom Prostoru (fizicki relanom). Einstein piše:

"Kada sam prisiljen sažeti opcu teoriju relativiteta u jednu recenici: vrijeme i prostor i gravitacije ne egizistiraju odvojeno od materije."
"Fizikalni objekti nisu u prostoru, vec su ti objekti prostorno ekstendirani (kao polja). Na taj nacin koncept 'praznog prostora' gubi znacenje. .... Polje tako postaje nereducirljivi element fizikalnog opisa, nereducirljiv u istom smislu kao i koncept materije (cestica) u teoriji Newton-a. ... Fizikalni realitet prostora se reprezentira poljem, cije su komponente kontinuirane funkcije cetiri nezavisne varijable - ko-ordinate prostora i vremena.  Zato što teorija opce relativnosti implicira predstavljanje fizikalnog realiteta kontinuiranim poljem, koncept cestica ili materijalnih tocaka ne može igrati fundamentalnu ulogu, niti može koncept kretanja. Cestica se može jedino pojaviti kao  ograniceno podrucje prostora, u kom je jacina polja ili gustoce energije posebno visoka".  (Albert Einstein, Metaphysics of Relativity, 1950)

http://www.spaceandmotion.com/Physics-Albert-Einstein-Theory-Relativity.htm

i) Specijalna relativnost

Zašto uvijek mjerimo istu brzinu svijetla? Zato što bilo koja promjena brzina kuglastih IN valova, postoji odgovarajuca promjena valne dužine (koje uzrokuje dimenziju), pa stoga nikada ne možemo mjeriti takvu promjenu. To se odnosi na Lorentz-ove transformacije, koje su utemeljene na matematici kugle / elipsoida, jer je materija u kretanju u stvari elipsoidalna kako to pokazuje kuglasto (elipsoidalno) stojno valna struktura materije.

Zašto su materija i energija ista stvar (E=mc²)? Zato što valovi sadrže energiju i formiraju materiju.

Zašto tijela u kretanju imaju manju brzinu vremena? Zato što je vrijeme u stvari prouzroceno kretanjem vala u prostoru, a ta valna kretanja putuju sporije, gdje je gustoca energije prostora (više valova materije) viša.

ii) Opca relativnost i gravitacija

Zašto se svijetlo svija pri prolazu pokraj Sunca? Kao što je i ranije receno, zato što valovi putuju sporije tamo gdje prostor ima višu gustocu energije (zbroj kvadrata amplituda valova). To objašnjava zašto lopta pada na zemlju, zašto se Zemlja vrti oko Sunca. Jednako je tako lagano shvatiti zašto su prostor i vrijeme sjedinjeni (Einstein-ov 4D prostor-vrijeme kontinuum) jer vrijeme postoji zbog kretanja valova Prostora. Stoga Einsten-ova zakrivljenost 4 dimenzionalnog prostor-vrijeme kontinuum-a je u stvari samo promjena valne brzine kuglastih IN valova, što mijenja zakrivljenost na elipsoidni nacin. U osnovi, ono što trentno nazivamo 'silom koja ubrzava cesticu' je u stvari promjena valne brzine kuglastih IN valova iz jednog smjera (zbog interakcija s drugim valovima materije), što uzrokuje skretanje IN valova sa svojim valnim centrom na drugoj lokaicji u Prostoru.

Kada jednom shvatite kako materija nije napravljena od diskretnih cestica, niti postoji dualitet cestica / val, vec da je sva materija formirana iz valova u Prostoru, onda cete naci jednostavna razumna rješenja za brojne probleme znanja, razumijevajuci kauzalnu povezanost materije diljem svemira. (Postoje stvari koje se odnose na um i njegovo sposobnost predstavljana interakcija tih valova, kao što su boje i okusi, osjecaji zadovoljstva i boli, osjecaj doborg ili zla, itd., što je još uvijek problematicno.)

Ljudi mogu to proucavati on-line. Sada bi želio adresirati druga tri problema, navedena na pocetku ovog eseja.

2. 'Znanost' kontra znanosti

Živimo u postmodernim vremenima u kojima postoji cvrsto prisutno stajalište, o našoj nemogucnosti zamišljanja fizikalnog realiteta (tako reci, zarobljeni smo u umu). Postmodernizam tvrdi da nikada ne cemo dobiti od uma i svojih ideja o stvarima bilo što o stvarima po sebi (Kant-ova 'stvar po sebi' se cesto citira, iako su pradavni Grci, Indijci i Kinezi jasno shvacali iluziju osjetila).

Dakle postmodernizam kaže kako možemo samo zamišljati stvari koje ne egzistiraju, ne možemo zamišljati stvari koje egzistiraju. Kako je Feyerabend pisao:

"JEDINA APSOLUTNA ISTINA je da nema NIKAKVE APSOLUTNE ISTINE."

Kako postmodernizam nema temelja za bilo koju tvrdnju o istini, ocito ne mogu to reci (to je razlog onda, da je taj iskaz kontradikcija). U stvari možemo reci, da dok ne znamo što je realitet, onda su sve naše ideje o vanjskom svijetu 'kulturalne konstrukcije'.
A to su smatrali i stari Grci (kako je Bertie Russell pisao, malo smo toga dodali filozofiji od tada).

"Konacno, ako se ništa istinito ne može izjaviti, cak bi i izjava koja slijedi, bila netocna, zato što nema uopce istinitog iskaza". (Aristotel)
"Ako itko misli kako se ništa ne može znati, on cak ni ne zna da nešto može biti znano, jer kaže kako ništa ne zna". (Lukrecije)

I Popper;

"Po mom mišljenju, najveci skandal u filozofiji je to, što dok se svugdje oko nas svijet prirode razara - ali ne samo svijet prirode - filozofi nastavljaju govoriti, katkada pametno a katkada ne, o pitanju postoji li uopce ovaj svijet. Ukljuceni su u skolasticizam, u jezicne zagonetke kao što je na primjer, postoji li razlika ili ne izmedu "biti" i "postojati". ....  Negiranje realizma jednako je megalomaniji". (najraširenija profesionalna bolest profesionalnih filozofa). (Karl Popper, 1975)

Medutim, Popper-ovo negativno rješenje problema indukcije postaje pozitivno rješenje, kada se jednom zna kauzalna povezanost izmedu stvari:

"Moglo bi lagano doci do male svade o pitanju koje je dublji problem: Hume-ov problem kauzacije ili ono što zovem Problemom indukcije. Moglo bi se tvrditi, ako bi se problem kauzacije pozitivno riješio - ako bi se moglo pokazati postojanje nužne povezanosti izmedu uzroka i ucinka - tada bi i problem indukcije takoder bio rješen i to pozitivno. Dakle moglo bi se reci, problem kauzacije je dublji problem. ....".
"Ako teorija korespondira s cinjenicama, no nije koherentna s nekim ranijim znanjem, onda to ranije znanje treba odbaciti". (Popper, 1975)

I Hume:

"Od prve pojave objekta, nikada ne možemo pretpostaviti kojim ce ucinkom rezultirati. No ako se radi o moci ili energiji bilo kojeg uzroka koga um može otkriti, mogli bi predvidjeti ucinak cak i bez iskustva; mogli bi to najprije izjaviti, s pridruženom izvjesnošcu, samo pomocu misli i rezoniranja. ... Ocito je onda, ako su zakljucci formirani razumom, kako bi bili savršeni na pocetku i po jednoj instanciji, kao i nakon cak dugog tijeka iskustva".(David Hume, 1737)

"AKo se pitate zašto vjerujete u odredenu materiju cinjenica, na koje se referencirate, morate reci neki razlog; a taj razlog ce biti neka druga cinjenica, povezano s tom materijom. No kako ne možete nastaviti nakon toga, do beskraja, morate konacno završiti na nekoj cinjenici, koje se sjecate ili ste ju osjetili; ili morate dozvoliti da je vaše uvjerenje potpuno bez temelja".(David Hume, 1737)

http://www.spaceandmotion.com/Philosophy-David-Hume-Philosopher.htm

Pa ako postmoderna filozofija želi izazvati valnu sturkturu materije (WSM) i tvrditi kako su prostor i njegovo kretanje valova samo imaginarne stvari, koje egzistiraju samo u umu, onda imaju samo jednu opciju, pokazati kako WSM deducira stvari koje su suprotne našim osjetima (jer nemaju nikakvog drugog temelja iz kojeg bi izvodili tvrdnje - nema jednostavnijeg temelja realitetu - a nemaju nikakvo drugo znanje, iz kojeg bi tvrdili apsolutnu istinu).

http://www.spaceandmotion.com/Philosophy-Postmodernism.htm

Znanost fino funkcionira, no jedino ako je utemeljena na jednoj egistirajucoj stvari, koju svi uobicajeno doživljavamo, Prostoru. S druge strane, postmoderna 'znanost' utemeljena na mnogim diskretnim i odvojenim cesticama je beznadna i vodi svim vrstama konflikata i konfuzija. To je ocito, ako se gleda unatrag, jer je znanost o nužnoj povezanosti, a diskretne cestice ne mogu nikada objasniti tu povezanost materije diljem svemira, dok kuglasto stojno valna struktura materije u Prostoru savršeno objašnjava tu povezanost.

3. Zašto filozofija malo doprinosi drutšvu

Sumnjam kako vecina ljudi misli o filozofiji kao šali i gubitku vremena (to je barem moje iskustvo). Samo mnogo apstraktnih mišljenja. Jasno to je rezultat 3.00 godina neuspijelog korektnog razumijevanje realiteta i nužna istina koja proizlazi iz toga.
Stoga evo zgodne šale:

U osnovici, postmoderna filozofija rezultira iz griješaka znanosti. Naravno, bilo je moguce da ne bi mogli zamisliti fizikalni realitet - no apsurdno je zauzeti takvo stajalište bez prvotnog pažljivog razmatranja najednostavnijeg temelja znanosti, što je ocito valna struktura materije u Prostoru. Sada znamo, kako taj temelj u stvari funkcionira u terminima interakcija materije u Prostoru.

Još uvijek živim u nadi da je Hume u pravu:

"I premda filozof može živjeti izvan poslovne sfere, genij filozofije, ako je pažljivo kultiviran od nekolicine, mora se postpuno difundirati širom cijelog društva, te predati slicnu korektnost svakoj umjetnosti i pozivu." (David Hume, 1737)

A Platon tvrdi kako je važnost filozofskog izvora u njegovom odnošenju prema realitetu:

"I oni cija su srca fiksirana na sami realitet, zaslužuju titulu filozofa".

"Društvo koje smo opisali u stvarnosti ne može nikada izrasti ili ugledati svijetlo dana, pa ne ce biti kraja problemima država ili cak, dragi moj Glaucon, samom covjecanstvu, sve dok su filozofi kraljevi u ovom svijetu ili dok oni koje sada zovemo kraljevima i vladarima stvarno i istinski ne postanu filozofi, pa tako filozofija i politicka moc dodu u iste ruke, dok su mnogi temperamenti sada zadovljni slijedenjem ili do iskljucenja drugih, nasilno sprijeceni to uciniti. To je ono što sam oklijevao reci to tako dugo, znajuci kako bi to paradoksalno zvucalo; jer nije lagano vidjeti kako nema drugog puta do srece, bilo za društvo ili pojedinca".

"Kada oci uma miruju na objektima osvijetljenim isitnom i realitetom, on ih razumije i shvaca, te djeluje inteligentno; no kada se pojavi sumrak svijeta promjena i raspadanja, može jedino formirati svoja mišljenja, njegove su vizije zbrkane, a njegova vjerovanja pomaknuta, pa izgleda kao da mu nedostaje inteligencije". (Plato, Republic)

http://www.spaceandmotion.com/Philosophy.htm

No shvacam kako su ljudi i programirani strojevi, programirani interakcijom naših gena i kulturalnog znanja. A cilj je programiranja vjerovanje u obicaje svog vremena, pa se tek nekolicina može izdici iznad toga (a ti su onda i opcenito izolirani, kako je uocio Thomas Kuhn).

Kao što su pisali Galileo, Darwin i Planck:

"Želim si, dragi moj Kepler, da bi se mogli zajedno dobro smijati izvanrednoj gluposti mase. Što misliš o vodecim filozofina ovog sveucilišta? Uprkos mojim cesto ponavljanim naporima i pozivima, odbijali su s tvrdoglavošcu site zmije, pogledati na planete ili Mjesec ili moj teleskop". (Galileo Galilei)

"Iako sam potpuno uvjeren u istinu stajališta iznesenih u ovoj knjizi, nikako ne ocekujem da ce uvjeriti iskusne naturaliste, ciji su umovi napunjeni mnoštvom cinjenica, koje tijekom promatranja u dugom nizu godina, sa stajališta koje je izravno suprotno mome. No gledam s povjerenjem u buducnost mladih i uzrastajucih prirodnjaka, koji ce moci sagledavati sveobuhvatno obje strane pitanja". (Charles Darwin)

"Nova znanstvena istina ne trijumfira uvjeravanjem svojih protivnika, omogucavajuci im sagledavanje svijetla, vec prije zato što su njeni oponenti vjerojatno umrli, a nove generacije rastu koje su upoznate s tom istinom". (Max Planck)

Moje iskustvo s ljudima govori kako žure kritizirati nove ideje, neki si pak uzmu vrijeme za pažljivo promišljanje. Nadam se, kako cete vi kao filozofi biti svijesni tog primitivnog instinkta napadanja ideja koje su suprotne vlastitima, kako bi izdigli iznad toga. Kao što je Einstein shvatio, svi smo vrlo glupi kada treba misliti o istini i realitetu - to je samo ogranicenje vlastite 'životinjske' evolucije.

A David Bohm objašnjava zašto je to temeljno znanje jednosti realiteta važno za covjecanstvo:

"Pojam o odvojenoj egzistenciji svih tih fragmenata je ocito iluzija, a ta iluzija ne može uciniti ništa drugo osim voditi beskrajnim konfliktima i konfuzijama. I stvarno, pokušaj življenja u skladu s poimanjem stvarne razdvojenosti fragmenata je, u biti, ono što je vodilo rastucoj seriji ekstremno urgentnih kriza s kojima se danas suocavamo. Dakle, kao što je danas dobro poznato, taj nacin života nam je donio zagadenje, destrukciju ravnoteže prirode, prenapucenost, svjetski ekonomski i politicki nered te kreaciju svekolike okoline, koja nije niti fizikalno niti mentalno zdrava za vecinu ljudi koji žive u njoj. Pojedinacno se razvio rašireni osjecaj bespomocnosti i ocaja, ispred onog što izgleda da je prevladavajuca masa ocajnih društvenih sila, koje izlaze izvan kontrole, pa cak i shvacanja ljudskih bica koja su njime zahvacena. (David Bohm, Wholeness and the Implicate Order, 1980)

4. Odnošenje materije i uma (i Prostora)

Kao prvo, bila je opca griješka misliti kako postoji odvojenost uma, materije i prostora. Oni su jedna medusobno povezana stvar (što je razlog mogucnosti uma za micanje materije mojih prstiju u prostoru pri pisanju ovog eseja).

Bertrand Russell prikazuje tu opcu pogriješku promišljanja uma, materije i prostora, kada piše:

"Cjelina onog što percipiramo bez zakljucivanja, prirpada našem privatnom svijetu. S tog aspekta, se slažem s Berkeley-em. Zvijezdano nebo koje znamo u vizualnoj senzaciji (percepcija vizualnih podražaja) je unutar nas. Vanjsko zvijezdano nebo u koje vjerujemo je naše zakljucivanje".(Russell)

Kada jednom razumijete valnu strukturu materije u Prostoru, onda možete vidjeti griješku u Russell-ovom citatu, jer su subjekt i objekt jedna medusobno povezana stvar (kako je Schròdinger pisao - ranije navedeni citat). To pokazuje kako nam koncepcija materije sastavljene od diskretnih cestica stvara takve probleme razdvajanja subjekta i objekta, iako ono u stvarnosti ne postoji. U biti su te zvijezde dio nas, mi smo dio njih (njihovi OUT valovi su vaši IN valovi, mi smo strukture svemira). Einstein je to takoder shvatio, pišuci:

"Ljudsko bice je dio cjeline, koju smo nazvali svemir, dio ogranicen u vremenu i prostoru. Doživljavamo sebe, svoje misli i osjecaje kao nešto odvojeno od ostalog. Vrsta opticke varke svijesti. Ta obmana je vrsta našeg zatvora, koja nas ogranicava na vlastite osobne želje i osjecaje prema nekoliko osoba najbližih nama. Naš zadatak mora biti oslobadanje iz tog zatvora,širenjem kruga samilosti kako bi obgrlili sva živa bica i cijelu prirodu u svojoj jepoti, ... istinska vrijednost ljudskog bica je odredena primarno mjeron i smislom s kojima smo ostvarilir oslobadanje od svog sebstva".

Iznenaden sam zbog postojanja malog odziva na nedavni blog, o argumentima, zašto materija mora biti uzrok umu, jer evolucija pruža brojne razloge zašto to mora biti istinito.

"Oštecenja/ozlijede specificnih podrucja mozga rezultiraju u specificnim mentalnim deficitima (na pr. aphasia) te progresivna destrukcija moždanog tkiva u Alzheimer-ove bolesti vodi progresivnoj destrukciji individualnosti osobe.
Electricna stimulacija i psihotropne droge podižu ili mijenjaju izravno mentalna stanja.
A razdvajanje corpus collosum-a cesto izgleda stvara dva centra svijesti, što se ocituje u sukobljenim intencionalnim djelovanjem. Te empirijske cinjenice cine tvrdnju kako svijest zavisi o mozgu za svoje postojanje, što je bolje objašnjenje takvih rezultata motrenja, od tvrdnje kako svijest egzistira nezavisno o mozgu".

Sllijedi daljnja lista argumenata/empirijskih cinjenica - pri cemu je svaka za sebe uvjerljiva, a zajedno su nadmocne - materija uzrokuje um.

1. Pred milijardu godina, kada nije bilo ljudskog uma, pa ipak su za nas morali postojati, kako bi evoluirali zemlja i sunce (kretanje materje u Prostoru, koji je u stvari kretanje valova Prostora).
2. Svi umovi spavaju. Ako su umovi temeljni, to nema nikakvog smisla, ako je pak materija u prostoru fundamentalna, onda je savršeno smisleno da se zemlja vrti oko svoje osi dok putuje oko sunca, uzrokujuci dan i noc (a opasnost od predatora je veca nocu).
3. um doživljava orgazam. Ako je um fundamentalan, to nema smisla, medutim, kao seksualno reproducirajuce životinje, to se objašnjava kao evolucijska adaptacija kojom se ohrabruje reprodukcija.
4. umovi doživljavaju mnoga druga emocionalna stanja, koja jedino imaju smisla u terminima evolucije, tj. bol kod povrede, glad, ljubav i požuda, strah od predatora, odziv borba ili bijeg, itd. Sve se to može razumjeti u terminima evolucije a preživljavanje ljudske životinje nema smisla ukoliko je um primaran.
5. Sada možemo koristiti tehnologiju kako bi pokazali da odredena stanja uma imaju odredene valne mustre u mozgu. Zašto, zato što je um ocito napravljen od valova.
6. Kada gledamo na zvijezde na posebnom mjestu na nebu, vidjet cemo uvijek iste zvijezde. Slicno tomu, kada promatramo sportske dogadaje ili vozimo automobile, vidimo iste 'vjecne' stvari. Ako je um fundamentalan onda mora postojati nešto (univerzalni um / Bog) koji povezuje mnoge umove zajedno, pa smo prisiljeni pretpostaviti povezujuceg entiteta, koga ne doživljavamo (što nije dobro za znanost). Pa ipak, cudnovato ta 'stvar' koja povezuje naše umove, povezuje samo naše vanjske osjete, dok naše misli ostaju privatnim. Medutim, zato što je um formiran iz medusobno povezanog kretanja valova u prostoru, onda to savršeno objašnjava, zašto vidimo iste stvari - jer one fizikalno egzistiraju i sve su medusobno povezane svojim kuglastim IN i OUT valovima.

U osnovi, ako pretpostavimo postojanje mnogo odvojenih stvari (bilo materije ili umova), onda moramo izmisliti još više stvari kako bi objasnili medusobnu povezanost prethodnih odvojenih stvari. Medutim, ako opišemo realitet najednostavnije iz samo jedne stari, prostora koji je naše zajednicko, opce, iskustvo (kao jedne stvari), onda rješavamo taj problem nužne povezanosti (koja je cijeli temelj istine, fizike, filozofije i metafizike - centralna tocka, koju je David Hume izveo tako elegantno).

Konacno, znamo da znanost funkcionira (što je jedan aspekt uma), da postoji povezanost naših ideja i realnog svijeta - mnoge stvari koje sada koristimo su izgradili ljudi temeljem znanosti (automobili, kompjuteri, elektricni motori i rasvjeta, plastika, elektricna energija iz nuklearnih reaktora, .....)

S valnom strukturom materije u Prostoru, možemo jasno shvatiti ta dva osnovna izvora znanja, koji podržavaju znanost - empirijsko i logicko znanje.

ii) logicko znanje postoji zato što se valno širenje prostorom ponaša logicno zbog svojstava prostora. Dakle bilo koje medusobno povezano ponavljajuce valno kretanje može spremiti znanje. Jednostavni primjer je putanja zemlje oko sunca, koja nam omogucava, logicko deduciranje, gdje ce biti zemlja za sto godina od danas. A valna struktura materije takoder objašnjava, zašto uopce može postojati matematicka logika (to su još uvijek samo medusobno povezane valne mustre, koje nazivamo brojevima) te zašto je matematika tako korisna fizici. Svatko tko je proucavao glazbu, ce shvatiti to odnošenje izmedu matematike i glazbe i logike - sve zbog medusobne povezanosti prostora.

Sigurno ne tvrdim da valna struktura materije (WSM) rješava sve probleme uma. Suprotno je istina, jer je vrlo teško shvatiti naše svijesno iskustvo i emocionalna stanja uma u terminima kretanja valova u prostoru (dakle WSM nije teorija svega - samo teorija fizikalnog realiteta, o nacin postojanja materije i kretanja kroz prostor). Možda je moguce da Prostor ima više svojstava, nisam siguran, no kako je Newton rekao, 'Ne izmišljam hipoteze proizvoljno'.

Kant-ova griješka

Još bi htio naglasiti zadnju stvar, vezano za Kanta (jer je imao tako jaki utjecaj na evoluciju filozofije). Pisao je:

"Postoje dvije ciste forme razumne intuicije, kao principi znanja a priori, naime prostor i vrijeme".

A iz toga zakljucuje da prostor i vrijeme ne mogu biti sjedinjeni, oni moraju biti samo ideje. Njegova se griješka može pronaci u slijedecem citatu:

"... cak i ono od kretanja, što sjedinjuje u sebi oba elementa (Prostor i Vrijeme), pretpostavlja nešto empirijsko. Kretanje na primjer pretpostavlja percepciju neceg pokretnog. No za prostor se samo po sebi smatra da ne sadrži ništa pokretnog; posljedicno kretanje mora biti nešto pronalaženo u prostoru samo iskustvom - drugim rijecima, kretanje je empirijski podatak".

A gdje je njegova pogriješka, pogriješka koja je imala duboke reperkusije na covjecanstvo. Griješka? To što se za 'prostor smatralo da sam u sebi ne sadrži ništa pokretno'.

Gledajuci unatrag razlog griješci je ocit. Kant (svi filozofi) su bili pod velikim/teškim utjecajem Newton-a, pa su stoga mislili da se kretanje primijenjuje na materijalne 'cestice', a ne na sam prostor, kao valno gibanje prostora. A ta je griješka onda vodila Kant-a na zakljucak:

".. obziorm na fomru pojavnosti, mora se puno toga reci a priori, dok stvarima po sebi, koja može ležati u temeljima tih pojavnosti, nije ništa moguce reci".

http://www.spaceandmotion.com/Philosophy-Immanuel-Kant-Philosopher.htm

U stvari možemo lagano zamisliti prostor koji postoji kao valni medij, materiju kao formiranu iz kretanja kuglastih valova Prostora. Tada vidimo kako jedna mala griješa vodi mnogim velikim griješkama covjecanstva, koje sada prijete njegovu opstanku.

Zakljucujuci ovaj maratonski esej, tri konacne bitne stvari:

i) Ako ljudi žele kritizirati ovaj esej, molio bi da prvo pokažu (korištenjem pravila znanosti) da prostor kojeg mi svi zajednicki doživljavamo, fizikalno ne postoji, da sve interakcije materije nisu valne interakcije u prostoru. Uvjeren samo kako cete uvidjeti da je to nemoguce.

ii) Kako živim izvan sustava akademske zajednice, nadam se kako ce netko od vas pomoci u publiciranju ovog znanja u akademskim casopisima, kao nacin ulaska u WIkipedia-u, ne bi li opca publika postala svjesna postojanja tog znanja. (Svidala Vam se Wikipedia ili ne, cinjenica je, da je Wikipedia dominantan izvor znanja, pa je stoga važno, da je znanje u njoj istinito!)

iii) Vjerujem kako bi svi filozofi i znanstvenici trebali u najmanju ruku biti svjesni tog znanja, kako bi ga mogli cijeniti po njegovoj dobroti. Bi li ga mogli, molim Vas, proslijediti na odgovarajuce liste. Hvala.

Iskreno,
Geoff Haselhurst

Vrlo kratki životopis. Prirodni sam filozof (kao što su svi filozofi bili prije akademske specijalizacije. Živim u Prirodi, na 650 jutara grmlja duž sjeverno-zapadne obale Australije (koja je zapanjujuce lijepa). Imam 48 godina, no umirovljen sam s 30 godina (bivši predavac znanosti / izumitelj Q-zar svemirskih igara). To mi je omogucilo slobodno vrijeme za citanje i promišljanje (i pomalo pisanje) o filozofiji, fizici, metafizici, teologiji, evoluciji, ekologiji, edukaciji.
Praktican sam filozof, volim graditi strojeve, razumijeti kako stvari funkcioniraju. Priroda je po mom mišljenju fantasticna, ocito centralna za naše preživljavanje, obzirom da smo evoluirali iz Prirode, da je Priroda stvorila mnogo od našeg nastanjivog okoliša (tj. biljke i životinje koje konzumiramo, kisik u zraku kojeg dišemo, pa ozon u atmosferi da nas štiti od UV zracenja).

Medutim, pred 15 godina sam bolno shvatio koliko jako uništavamo Prirodu, a koliko o njoj zavisi naše buduce preživljavanje, što me motiviralo na proucavanje, kao nacina razumijevanja, što je u stvari Priroda, što je po meni jedini nacin njene zaštite. Mislim kako je moderno covjecanstvo izgubilo kontakt sa svojom poveznaošcu s, i zavisnosti, o Prirodi (nastanjivanje gradova, automobili i televizori su veliki faktori u ocito vrlo kompleksnom fenomenu).

U osnovi je moje stajalište da se covjecanstvo krece prema katastrofi, pa trebamo novi temelj promišljanju i djelovanju, ukoliko covjecanstvo želi preživjeti (kao što je to Einstein shvatio ).
I Thomas Hobbes je u pravu, "Pakao je istina prekasno videna" i mi kreiramo pakao na Zemlji.

Rješenje je znati istinu o fizikalnom realitetu, dakle prirodi, kao korektan temelj nacina kojim bi trebali misliti i djelovati kao dominantne 'životinje' na Zemlji (iako smo stvarno kompleksno evoluirane valne strukture svemira).

Spaceandmotion website je moj pokušaj prezentiranja tog znanja svijetu. Site je na listi top filozofskih site-ova na Internetu, a negdje smo rangirani oko 15 mjesta, ako tražite 'filozofiju' na Google-u.

Moram zahvaliti i svojoj partnerici Karen, kako za njene mnoge godine rada zapisivanja citata iz filozofije, tako i za kreiranje prekrasne filozofske prodavaonice, koja nas snabdijeva s novcem za hranu i utocište!

http://www.cafepress.com/philosophy_shop