Funkcionira li najednostavnija znanstvena teorija realiteta?

Bilo koja inteligentna budala može učiniti stvari večima, kompleksnijim i nasilnijim.

Potreban je dodir genija - i mnogo hrabrosti - za kretatanje u suprotnom smjeru.
(Albert Einstein)

Jednostavnost je konačna sofistikacije/kompleksifikacije.
(Leonardo da Vinci)

Uvod: kratki članak koji slijedi, pokazuje kako deducirati najednostavniju znanstvenu teoriju realiteta, valnu strukturu materije u Prostoru, te onda dedukcijom pojazuje da funkcionira. Neme uključenog mišljenja - pokazujeda znanost stvarno funkcionira - moramo samo korigirati (najednostavnije) temelje.
Geoff Haselhurst (svibanj, 2007)

PS - Značajna je činjenica što ne postoji niti jedna druga stranica na Internetu, koja razmatra najednostavniju znanstvenu teoriju realiteta - što je čudno, ako je Occam-ova brtiva (princip jednostavnosti) temeljna znanosti. Stoga izgleda prerano tvrditi da znanost u stvari ne funkcionira (logički pozitivist / stajalište društvenog konstrukta postmoderne znanosti) bez da smo razmotrili ovo najednostavnije rješenje.

1. Deducirajte najednostavniju znanstvenu teoriju realiteta

Prvo ćemo deducirati da najednostavnija znanstvena teorija, koja se pokorava zakonima znanosti (logika iz principa = znanje iz razuma) mora biti utemeljan na Prostoru i njegovim svojstvima. To onda vodi kuglasto stojno vaalnoj strukturi materije u Prostoru (gdje Prostor postoji sa svojstvima valnog medija).

Razlozi

1.1 najednostavnija teorija mora biti utemeljena na Jednoj egzistirajućoj stvari (supstanciji) sa svojstvima

Tomu se nužno treba pokoravati pomoću dva univerzalna prinicipa znanosti i metafizike;

Znanost ima Princip simpliciteta / Occam-ovu britvu - "Essentia non sunt multiplicanda praeter necessitatem". drugim riječima teorija koja deducira najviše stvari iz što je manje pretpostavci je bolja, pa stoga najbolja teorija mora biti utemeljena na najednostavnijem temelju samo jedne postojeće stvari.

Metafizika je utemeljena na Dinamičkoj jednosti realiteta - ta Jedna stvar / supstancija nužno egzistira i međusobno povezuje mnoge promijenjive stvari našeg iskustva svemira.

(Bradley, 1846-1924) Možemo se složiti kako pod metafizikom podrazumijevamo pokušaj spoznaje realiteta nasuprot čiste pojavnosti ili studiranje prvih principa ili konačne istine ili opet naporom shvaćanja svemira ne samo korak po korak ili fragmentarno, već nekako kao cjelinu.

Tako je naš zadatk sada jasniji, ukoliko smo ograničeni na utemeljenosta samo na jednoj stvari / egzistirajućoj supstanciji iz koje treba objasniti realitet ovog svijeta, kojeg doživljavamo.

(Aristotle, 340BC) Prva filozofija (Metafizika) je univerzalna i ekskluzivno se bavi s primarno supstancijom . . . Dakle imat ćemo znanost za proučavanje onog što je kao to što je, kako u svojoj esenciji tako i svojstava, koje ih, kao i stvar koja postoji, ima. . . . ... Da među entitetima mora postojati neki uzrok, koji pokreče i kombinira stvari. . . .  Mora postojati rpincip takve vrste, da je njegova supstancija sama aktivnost.

(Gottfried Leibniz, 1646 - 1716) Realitet se može naći jedino u Jednom izvoru, zbog međupovezanosti svih stvari međusobno . . .  Ne shvaćam niti jedan realiet bez originalne jednosti .  . . .  Držim također da supstancije, bilo materijalne ili nematerijalne, ne mogu biti shvaćene u goloj biti bez bilo koje aktivnosti, aktivnosti koja je esencija supstancije općenito.

Kako ćemo vidjeti, postoji važno uporište vezano za kretanje /aktivnost, kao nužno svojstvo supstancije.

1.2  Ta jedna stvar / supstancija mora biti Prostor (koji je naše uobičajeno iskustvo)

Postoji mnogo raznih umova i materijalnih stvari, no samo Jedan zajednički Prostor. To je istina kada razmatramo Prostor oko nas - imamo iskustvo mnogih različitih ljudi (njiohiv tijela i umova) koji žive na Zemlji, koja rotira oko Sunca, koje pak rotira u našoj galaksiji, kao jednoj od mnogih milijardi unutar motrivog svemira - pa išpak se sve to događa unutar jednog zajedničkog Prostora.

To možemo potvrditi pitajući se "Koju to jednu stvar moramo maknuti, ukoliko želimo zamisliti  kako ne postoji ništa?" No to ne može biti ni materija ni um ili vrijeme, jer iako maknemo sve one stvari, još uvijek će postojati prazan prostor (a njega ne možemo nikada iskusiti).

Iz toga slijedi najednostavniji temelj - Prostor kao jedna supstancija koja postoji, a iz koje možemo deducirati kako mora biti beskonačna (neograničena drugom supstancijom), vječna (nije kreirana od druge supstancije) i kontinuirana (jer nije sastavljena od dijelova). Kako je pisao Aristotel:

To nam pokazuje dvije stvari: ne može se imati dijelove beskonačnog ako je beskonačnost nedjeljiva.

1.3 Materija je formirana iz valnog gibanja Prostora

Dobro je poznato postojanje dualiteta 'čestica-val' svijetla i materije. Pretpostavimo datost te najednostavnije znanstvene teorije temeljene na jednoj supstanciji, Prostoru, pri nužnom razmatranja svojstava Prostora, ne možemo dodavati 'dijelove / čestice'. Prostoru. Dakle ostaju nam samo valovi.

Stoga postoji samo jedno rješenje - Prostor mora egzistirati sa svojstvima valnog medija, a materija se formira iz valnog kretanja Prostora.

Na taj bi način Aristotel i Leibniz bili uveliko korektni, samo što nisu shvatili da aktivnost materije / kretanje stvarno dolazi od valnog kretanja Prostora (vibrirajući Prostor / supstancija je jednostavan način da to zamislimo).

1.4 Učinak materijalne čestice uzrokuje Centar vala kuglastog stojnog vala

Napomena: To je dvodimenzionalni presjek kuglastog stojnog vala (slijedi u nastavku pokretna slika), no očito je teško pokazati kuglu ( kuglsti val naravnom kompjuterskom zaslonu, pa je potrebna malo imaginacije!

Slika1 - Electron / Pozitron

Važno je shvatiti kako ova koncepcija materije utemeljene na valovima u Prostoru ima drugačije metafizičke temelje. Trenutno imamo metafiziku Prostora i vemena, kojemo dodajemo diskretne 'čestice', a time i kontinuirana 'polja' kako bi ih povezali (stoga imamo četiri različite stvari - prostor, vrijeme, materijalne čestice i polja).

Valna struktura materije je utemeljena na jednoj stvari, Prostoru, koji postoji kao valni medij, drugim riječima metafizika Prostora i (valnog) gibanja, - mjestu gdje se formira materija iz kuglastih stojno valnih kretanja Prostora. To ujedinjuje Prosto, Vrijeme, Kretanje i Materiju. Po tomu je Aristotel bio u pravu, kada je pisao:

Kretanje je dakle također kontinuirano na način, u kom vrijeme postoji - i stvarno vrijeme je ili identično kretanju ili je neki utjecaj kretanja . . . postoje dva uzroka, koja smo definirali u fizici, onaj materije i onaj iz kog dolazi kretanje. (Aristotle, Metaphysics)

To je konzistentno i s činjenicom da atomski satovi koriste prirodne rezonantne frekvencije atoma cezija (9,192,631,770 Hz) za mjerenje vremena.

Albert Einstein-ova specijalna teorija relativnosti

Argument je stvarno kompletan - no samo želim ukratko spomenuti Einstein-ovu relativnost, jer ćete onda vidjeti koliko je blizu bio istini sa svojim odbijanjem 'čestice'i svojim pokušajem s teorijom materije kao kontinuiranog polja.

Metrika Einstein-ove specijalne relativnosti je utemeljena na Pitagorinom teoremu (vidjeti Lorentz-ove transformacije što slijede), gdje elektron mijenja kuglasti oblik u prignječeni elipsoidni oblik dok je u kretanju (to je razlog što se elektron s kretanjem smanjuje po dužini). Važna je stvar to što je matematika utemeljena na kugli jer materija interagira kuglasto s drugom materijom u Prostoru oko sebe. Einstein piše:

Iz zadnjih rezultata teorije relativnosti, je vjerojatno da je naš trodimenzionalni prostor također aproksimativno kuglasti; drugačije rečeno da zakoni dispozicije krutih tijela u njemu nisu dani Euklidskom geometrijom, već aproksimativno sferno geometrijom.(Albert Einstein, 1954)

Specijalna relativnost je još uvijek temeljena izravno na empirijskom zakonu; onom o konstantnoj brzini svijetla, gdje je dx² + dy² + dz² =(cdt)² a cdt je udaljenost, koju prevali svijetlo c u vremenu dt.
Definiranje metričke jednadžbe nije onda ništa drugo, do primjena Pitagorinog teorema na diferencijale ko-ordinata. (Napomena: u dijgramu iznad su dx=3, dy=4, dz=0, cdt=5)
U specijalnoj teoriji relativnosti one promjene ko-ordinata (transformacijama) su dozvoljene za koje je također u novom koordinatnom sustavu količina (cdt)² jednaka zbroju kvadrata ko-oordinata diferencijala. equals the sum of the squares of the co-ordinate differentials. Takve se transformacije nazivaju Lorentz-ovim transformacijama. (Albert Einstein, 1934)

Slika 2 - Lorentz-ove transformacije
U Lorentz-ovim transformacijama, materija postaje stisnuta elipsoida s kretanjem. Međutim, Pitagorin teorem ostaje točanim čak i kada je kugla spljošteni elipsoid.
To je ta promjena zakrivljenosti kugle kada se elektron ubrzava, koju je onda Einstein povezao s gravitacijom materije /energetskim poljima, koji zakrivljavaju 4D rpostorno-vremenski kontinuum. No u stvari je zakrivljenost 4D Prostor-vrijeme kontinuumu Einsten-ove opće relativnosti jednostavno zakrivljenost kuglstog (elipsoidnog) vala, koja se mijenja kada centar vala 'čestice' ubrzava.

Dakle najednostavnija znanstvena teorija realiteta ne traži da je materija sičušna čestica odvojena od Prostora, već umjesto toga materiju postavlja kao veliku kuglastu ekstendiranu valnu strukturu Prostora (veličina motrivog svemira unutar beskonačnog prostora).

Einstein-ova relativnost se slaže da je materija struktura prostora (ne diskretna čestica u prostoru). Njegova je griješka što je radio s kontinuiranim poljima u prostor-vremenu umjesto s diskretnim stojnim valovima Prostora.

Kada sam prisiljen sažeti opću teoriju relativnosti u jednu rečenicu, onda:
Vrijeme i prostor i gravitacije ne egzistiraju odvojeno od materije. . . .
Fizikalni objekti nisu u prostoru, već su oni ekstenzija prostora. Na taj način koncept 'prazan prostor' gubi svoje znaćenje. . . . .  Polje tako postaje nereducirljivi  element fizikalnog opisa, nereducirljiv u istom smislu kao i koncept materije (čestica) u teoriji newton-a . .   Fizikalni realitet prostora se predstavlja poljem čije su komponente kontinuirane funkcije četiri nezavisne varijable - ko-ordinate prostora i vemena. Zato što teorija opće relativnosti implicira predstavljanje fizikalnog realiteta kontinuiranim poljem, koncept čestica ili materijalnih točaka ne može igrati fundamentalnu ulogu kako ni koncept kretanja. čestica se može jedino pojaviti kao ograničeno područje prostora u kom su jačina polja ili gustoča energije posebno visoki. (Albert Einstein, 1950)

Povijest pokazuje da Einstein-ova teorija kontinuiranog polja materije u prostor -vremenu ne objašnjava diskretna svojstva svijetla i materije, pronađena u kvantnoj toeriji. I  Einstein je također počeo sumnjati u istinitost toga, te piše:

Svih tih pedeset godina svijesnog promišljanja me nije dovelo bliže odgovoru na pitanje 'Što su kvanti svijetlosti?'  Danas svaki om, Dick i Harry misli kako to zna, no griješi  . . Smaram potpuno vjerojatnim da fizika nemože biti temeljena na konceptu polja,, drugim riječima na kontinuiranoj strukturi. U tom slučaju ne ostaje ništa od mog dvorca u zraku, uključujući i teoriju gravitacije; [i od] ostatka moderne fizike. (Albert Einstein, 1954)

Sada razumijemo kako se njegova teorija relativnost može pojednostavniti radeći s stvarnim valnim kretanjem kontinuirano povezanog prostora, umjesto 'kontinuiranih polja' u'prostro-vremenu' (matematička konstrukcija).

Sažetak

Zakon znanosti (jednostavnost) i metafizike (dinamička jednost realiteta) nas sili na zaključak o formiranosti materije iz kretanja kuglastih stojnih valova Prostora (a ne
Newton-ovih čestica, ili Einstein-ovih kontinuiranih polja). To je razlog zašto materija može interagirati s drugom materijom u Prostoru oko nje, jer je sva materija (u motrivom svemiru) međusobno povezana u Prostoru sa svojim kuglastim ulaznim (In) i izlaznim  (out) valovima.

Centar vala je uzrok učinka diskretne 'čestice' materije, koga vidimo i s kojim interagiramo.

Kuglasti ulazni i izlazni valovi uzrokuju učinke polja, no na malo drugačiji načon od onog kako je to zamišljao Einstein, jer su to učinci diskretnih stojnih valova, a ne učinci kontinuiranih polja, drugim riječima, Einstein-ova teorija materije kontinuiranih polja ne objašnjava diskretna svojstva svijetla i materije, utvrđena kvantnom teorijom - dok se interakcije stojnih valova (rezonantno sprezanje) događaju jedino na diskretnim valnim dužinama / frekvencijama što objašnjava diskretna svojstva 'fotona' kao kvanta svijetla.

Gornji argumenti mi svi izgledjau istiniti, niti jedan nije moje mišljenje, oni jednostavno utvrđuju opće znanstveno znanje kombinirano s našim zajedničkim iskustvom postojanja Prostora. A trebao bi dodati kako je Erwin Schròdinger stvarno i predlagao valnu strukturu materije pred 80 godina (na nesreću, njegove je valne jednadžbe koristio max Born kao valove vjerojatnosti za pronalaženje lokacije čestice, umjesto da ih je tretirao ka stvarne valove u prostoru). Schròdinger objašnjava:

Ono što promatramo kao materijalna tijela i sile, nije ništa drugo do oblika i varijacija u strukturi prostora. Čestice su samo schaumkommen (pojavnost). ... Svijet mi je dan samo kao jedno, ne kao jedan postojeći i jedan percipirani. Subjekt i objekt su samo jedno. Za barijeru između njih se ne ože reči da je bila probijena kao rezultat nedavnih eksperimenata u fizikalnim znanostima, jer ta barijera ne postoji. . . .  Dozvolite mi reči na početku, kako se u ovom diskursu ne suprostavljam nekolicini posebnih današnjih tvrdnji kvantne fizike (1959-te). Suprostavljam se kao da se radi o totalitetu,  suprostavljam se njenim osnovnim stajalištima koja su bila oblikovana pred 25 godina, kada je Max Born postavio svoju probabilističku interpretaciju koju su prihvatili skoro svi. Ne sviđa mi se i žalim da sam ikada imao s njom posla. (Erwin Schrödinger, Interpretacija Kvantne fizike - The Interpretation of Quantum Physics.)

Stoga moramo vidjeti da li Kuglasta valna struktura materije funkcionira .  da li korektno deducira fundamente moderne fizike?

Zahvaljujući radu umirovljenog profesora Matematičke fizike, dr Milo Wolff, možemo pokazati s matematičkom / logičkom preciznošću njeno savršeno funkcioniranje.

2. Valna struktura materije deducira fundament Kvantne teorije, Einstein-ove relativnosti i Kozmologije

Napomena: Kako bi držali stvari jednostavnima, ovdje ću samo objasniti najvažniju dedukciju, ostatak argumenata 'Jednostavne znanosti' je u odvojenim (kratkim) stranicama koje su izlistane na kraju. Stranica Matematička fizika ima potpunu listu matematičkih dedukcija Valne strukture materije (što je supstancijalno, iako još ima mnogo toga za učiniti).

Najtemeljnija (i jednostavna) stvar za provjeru je što deduciramo za relativno kretanje i dali će se poklopiti poznati rezultati dviju osnovnih teorija fizike, odnosno relativističko povećanje mase materije (Einstein-ova specijalna relativnost) i de Broglie-ova valna dužina (kvantna teorija i valna svojstva materije), koje se obje deduciraju iz relativnog kretanja materije.

Trebali bi tako naći vlane jednadžbe Doppler-ovog pomaka za dva kuglasta stojna vala s relativnim kretanjem (njihovih valnih centara 'čestica'), prikazati uvjete rezultirajućih valnih jednadžbi, koje egzaktno usklađuju kvantnu teoriju de Broglie-ove valne dužine i povečanja Einstein-ove relativističke mase (gdje je masa m jednaka frekvenciji f jer je E=hf=mc²).

Pronalazima kako nova teorija egzaktno deducira ta dva uvjeta. To je apsolutno znakovito - jer su po prvi put dvije centralne teorije moderne fizike (kvantna teorije i Einstein-ove specijalna relativnost) ujedinjene u jednu jedinu teoriju , koja je sama deducirana kao najednostavnija znanstvena teorija realiteta,

Možete pročitati dedukciju dr Milo Wolff-a (umirovljei prof. Mat. fizike) ili možete vidjeti njegov video gdje to objašnjava (snimio sam ga još 2000. na Berkeley sveučilištu - vrijedno je pogledati!).
Milo Wolff Video Interview - vidjeti sve Milo Wolff Video snimke
(Video je također i na mom physics philosophy page at YouTube)

Sažetak / zaključak

Poznavao sam valnu strukturu materije već deset godina. I tijekom tog vremena sam polako čitao povijest fizike, filozofije i metafizike. Sada mi je naslijepo jasno da Znanost stvarno funkcionira - samo se moramo riješiti krivih temelja materije sa svojstvima čestica, te razmotriti prostor i njegova valna svojstva.

Dakle danas možemo lagano prepoznati griješku fizike (od vremena Newton-a), gdje je realitet opisan u terminima mnogih stvari - međupovezano kretanje materijalnih 'čestica' u Prostoru i Vremenu - što onda dodatno zahtijeva kontinuirane 'sile / polja' za povezivanje diskretnih 'čestica'.

Korektni temelj treba opisato materiju u terminima jedne stvari - Valnog kretanja Prostora. Dakle gibanje se odnosi na prostora, ne na materiju, drugim riječima,  (valno) kretanje Prostora je uzrokom materije, vremena i sila / polja (međusobne povezanosti).

Napomena: Postoji stranica valnih dijagrama koja će pomoći u vizualiziranju kuglasto stojno valne strukture materije (WSM) u prostoru. U osnovici, mi vidimo samo velike valne amplitude centra vala i bilo smo zavedeni u mišljenju kako je materija napravljena od sićušnih 'čestica'. Gledano unatrag je to vrlo naivna koncepcija - iako nam je kvantna fizika cijelo vrijeme govorila o centralnosti valova za interakcije svijetla i materije!

Na kraju, važno je naglasiti / ponoviti - radi se o najednostavnijem znanstvenom utemeljenju za opisivanje raliteta - a što je najvažnije, ono funkcionira. A to su iznenađujuće jednostavno rješenje anticipirali neki fizičari, kako je to pisao John Archibald Wheeler:

Jednog dana ćemo shvatiti cijelu stvar kao jedinu divnu viziju, koje će nas tako preplaviti jednostavnošću i ljepotom, da ćemo si zaželjeti reči jedni drugima: 'O kako smo mogli biti tako glupi, tako dugo? Kako je sve moglo biti drugačije!

To je predivna novost za znanstvenike i za čovječanstvo. Oni samo moraju postati (nježno / hitno) svijesni tih danih činjenica vrlo dubokih posljedica za čovječanstvo.
Kako je David Bohm pisao:

Pojam o separatnoj egzistenciji svih tih fragmenata je očito iluzija, a ta iluzija ne može ništa drugo osim voditi beskrajnim komfliktima i konfuziji. I stvarno, pokušaj življenja prema tom poimanju da su fragmentni stvarno odvojeni je u biti ono što je vodilo rastućoj seriji ekstremno urgentnih kriza s kojima se danas suočavamo.
Dakle, kako svi dobro znamo, ovaj način življenja nam je donio samo zagađenje, destrukciju ravnoteže prirode, prenapučenost, svjetski ekonomski i politički nered te kreiranje svekolike okoline, koja nije ni fizikalno ni mentalno zdrava za većinu ljudi, koji u njoj žive. Pojedincima se razvio rašireni osjećaj bespomoćnosti i očaja,
 Thus, as is now well known, this way of life has brought about pollution, destruction of the balance of nature, over-population, world-wide economic and political disorder and the creation of an overall environment that is neither physically nor mentally healthy for most of the people who live in it. Individually there has developed a widespread feeling of helplessness and despair, šro prije izgleda kao prevladavajuća masa očajnih društvenih sila koje su izašle van kontrole pa čak i shvaćanja ljudi koje je to zahvatilo. (David Bohm, Wholeness and the Implicate Order, 1980)

Geoff Haselhurst (lipanj, 2007)

Osobna napomena: Nisam pišući ovaj tekst ni arogantan niti egoist (tihi sam evolicijski filozof znanosti, koji živi na selu, voli čitati i promišljati istinu i realitet, te shvatiti kako stvari funkcioniraju). Znam da je ovo znanje vrlo važno za naš svijet. Apsolutna namjera pisanja je jednostavno naglasiti stajalište da znanost funkcionira, ako uzimamo ozbiljno jednostavnost /dinamičku jednost realiteta (metafizika / nužna povezanost / occam-ova britva).

Međutim, to očito zahtijeva odbacivanje koncepcije diskretnih čestica materije (što je jasno naivna i primitivna koncepcija, koja postoji prije kvantne teorije i relativnosti). A svi studenti povijesti znaju kako stari običaji teško umiru (fizičari standardnog modela fizike čestica i kozmolozi velikog praska ne će promijeniti način svog mišljenja, umjesto toga će njihova ideja diskretnih i odvojenih 'čestica' umrijeti s njima).

Realitet je očito međupovezana i promijenjiva, dinamička jednost - to je bilo poznato više od tri tisuće godina,a to potvrđuje i moderna fizika. Valna struktura materije u Prostoru (vibrirajući Prostor ili vibrirajuća energetska polja ako tako preferirati) objašnjavaju kako se događa ta međupovezana promjena.

To je učinkoviti izvorni kod načina kojim se funkcinira svemir, očito s velikom snagom i potencijalom za čovječanstvo (za dobro ili loše). Barem nam znanje istine daje veliki potencijal za mudro djelovanja - no to onda zavisi o nama. No to će odlučiti budućnost čovječanstva.

(Galileo Galilei, 1600) Želim dragi moj Kepler-u,, da bi se mogli zajedno dobro smijati izvanrednoj gljuposti  gomile. Što mislite o vodećim filozofima ovog Svemira? Uprkos mojih često ponavljanih napora i poziva, oni odbijaju tvrdoglavošću preopterečenog zbrajala., pogledati na planete ili Mjesec ili moj teleskop. . . U pitanjima znanosti, autorite tisuća nije vrijedan ni poniznog rezoniranja jedne jedinke.

(Max Planck, 1920) Nova znanstvena istina ne triumfira uvjeravanjem svojih oponenata ne bi li vidjeli svijetlo, već zato što će njeni oponenti vjerojatno umrijeti a nova će generacija izrasti već upoznata s tom istinom.