Filozofija edukacije
Edukacijska filozofija / podučavanje filozofija

Uvod
(Filozofija edukacije / Edukacijska filozofija / Poučavanje filozofije)

Draga moja djeco: sretan sam gledajućiva Vas danas, sretnu mladost sunačane i uspješne zemlje. Upamtite da su čudesne stvari koje učite u školama rad mnogih generacija, stvore entuzijastičnim naporom i beskonačnim radom u svakoj zemlji svijeta. Sve Vam se to daje u ruke, kao vaše nasljeđe kako bi ga usvojili, cijenili i proširivali, te ga jednog dana vjerno predali svojoj djeci. Tako mi smrtnici ostvarujemo besmrtnost kroz permanentne stvari, koje zajedno kreiramo. Ako ćete se toga uvijek sjećati, naći ćete smisao u životu i radu, te steći isprvno stajalište prema drugim nacijama i erama. (Albert Einstein govori grupi školske djece. 1934.)

Hello. Ova stranica o edukacijskoj filozofiji ima neke čudesna citate inteligentnih filozofa i o važnosti edukacije i o stvarima koje čine dobru edukaciju.
Kao filozofu mi je jasno da je poučavanje ljudi korektnom mišljenju i pažljivom korištenju jezika (kako sami za sebe razradili istinu) je prilično dobar početak edukacije (drugim riječima, poučavanjem filozofije đaka mlade dobi). Međutim shvaćam da je to nemoderno stajalište u naša postmoderna vremena 'bez apsolutne istine'  - kada je svo znanje nekompletno, evoluirajuće i relativno nekim kulturalni konstrukcijama - dakle podučavanje filozofije se smatra nekom apstraktnom i uveliko beskorisnom vježbom. Ako pretražujete ovaj website brzo ćete shvatiti da ne podržavam postojeću paradigmu, koju smatram vrlo destruktivnom kako u svojim utjecajima na pojedinaca tako i na kolektivno društvo.

I dok ova stranica filozofije edukacije ima mnogo dobrog znanja, još je uvijek potreban prikladan dobar uvod i razmatranje glavnih ideja kako bi se pravedno prišlo tako važnom predmetu (posebno sada kada je stranica dobro rangirana u predmetima edukacijske  filozofije s prilično velikim brojem posjetitelja). Ono što slijedi je OK, no napisano prije 5 godina. Međutim, kako sam vrlo zauet, vjerojatno nekoliko mjeseci, ponovnim pisanjem stranica o Einstein-ovoj relativnosti i Kvantnoj teoriji, morat će poboljšanja ove edukacijske stranice malo pričekati. No radim vrlo ozbiljno. Postoji jasno mnogo problema s postojećon edukacijom / sustavom poučavanja, a evolucijska filozofija edukacije može dati važne doprinose poboljšanju stvari. Slobodno pročitajte slijedeći uvod ili samo kliknite bilo gdje i čitajte citate (pogledajte linkove na teme unutar stranice, iznad svakog zagklavlja stranice).

Sve najbolje,
Geoff Haselhurst, Email
Filozof znanosti, metafizike, teorijske fizike.

PS (svibanj 2007) - trenutno ponovno pišem sva glavne stranicie filozofije / fizike. Za ove edukacijske stranice, nadam se pisanju kratke rasprave o načinima poboljšavanja edukacijskog sustava, temeljno na jednom jednostavnom principu:

i) Sve su stvari međusobno povezane u svemiru i evoluiraju (dinamička jednost
    realiteta).

Centralna teza je potreba utemeljivanja edukacije na istini i realitetu, te posebno kako se ta teza odnosi prema umu (tipovi znanja, kolektivno znanje i kultura), materiji (našim tijelima i njihovoj međupovezanosti s drugom materijom oko nas) te prostorom (našom okolinom, društvom). Te tri stvari su jasno međusobno povezane (u fizikalnom realitetu), pa to možete nazvati evolucijsko / ekološkim pristupom edukaciji, utemeljenom na metafizici Prostora / valnoj strukturi materije.

O podučavanju edukacijske filozofije. Što je dobra edukacije?

Za početak je korisno ukratko sažeti moj odgoj, jer će to dodatno objasniti moj interes za edukaciju.

Vjerujem da sam naučio više u 14 mjeseci putovanja po Europi u kombiju, kada sam bio 10 godina, nego bilo koje godine u školi. (Najviše sam bio impresioniran gotskim katedralama Europe i ruševinama straih dvoraca.) Bio sam buntovan no općenito pristojan đak. Nisam uspio na prvoj godini fizike fakultetske fizike, uglavnom zbog markiranja lekcija. Diplomirao sam edukaciju (specijaliziran u fizici, kemiji i matematici). Podučavao sam znanost 4 godine. Oba su mi roditelja bili učitelji / predavači. Vjerojatno najvažniji razlog ozbiljno shvaćanju edukacije, dolazi od moje ljubavi prema filozofiji, koja jasno shvaća da je edukacije najvažniji faktor u evoluciji kako pojedinca tako i društva.

Po mom mišljenju se događaju neke dobre stvari s novim curriculumom temeljenom na rezultatim, koji se trenutno implementira u državnim školama Zapadne Australije - bio sam u to uključen u Nyindamirra obitlejskoj školi. To znači da se umjesto propisivanja curriculuma temeljenog na određnom sadržaju, koga se mora podučavati, propisujemo rezultate koje želimo. (na pr. djete mora zbrajati brojeve napamet, ili cijeniti važnost prirode i međupovezanost ekologije življenja.) Time ne način poučavanja tih vještina otvoren. Možete ići na obalu i brojiti školjke ako želite.

A tako odgajam svoju djecu - svakog dana, koristeći dnevno stvari koje na okružuju kako bi ih educirao iz svih vrsta različitog znanja. Na primjer, nedavno smo postavili veliku ljuljačku - pa djeca mogu naučiti mnogo građenjem i igranjem s ljuljačkom (njihalo i satovi s njihalom su interesantni fenomeni, vrlo veliki filozof Christiaan Huygens je rpvi studirao njihalo u vrijeme Newton-a i Lebnitz-a u kasnim 1600-tim). Djeca moraju biti kreativna - kako sa zemlje prebaciti uže preko deset metara visoke grane? - kako izgraditi toranj korištenjem materijala u grmlju oko vas, kako bi imali platformu za skakanje na ljuljačku (korištenje gravitacije za potisak!)?

Dodao bih da sustav temeljen na razultatim također ima brojne probleme, jer je teško osigurati uniformnu kvalitetu edukacije. Pravo je rješenje razmatrati oba modela, korištenjem postojećeg i rezultate koje se nadamo postići - u kombinaciji s inteligentnim korištenjem Interneta, kako bi se najbolji curriculum koji pokazuje empirijski svoje funkcioniranje (stvara željene rezultate) mogao dijeliti / prilagođavati među učitlejima širom svijeta (ne moramo ponovno izmišljati kotač).

Sigurno ne vjerujem u isključivo  sjedenje u razredu - što je neprirodno, nezdravo i trebalo bi biti ograničeno. Očito ne evoluiramo učeći sjedenjem u razredima razvrstani po starosnim grupama - već aktivnošću baveći se stvarima, razgovarajući, promatrajući i učeći od drugih ljudi i drugih objekata oko nas. (To je ono što bi nazvao evolucionarni pristup poučavanju /filozofijom edukacije - čime bi se ostvarila veća aktivnost djece u školi, što bi uveliko pomoglo u borbi s epidmeijom pretilosti zapadnog svijeta.).

ii) educiranj pojedinca kao dijela durštva – virtualno svo naše znanje, odjeću, hranu
   proizvode drugi u društvu, pa stoga moramo biti zahvalni Društvu i biti odgovorni za
   svoj povratni doprinos Društvu (svatko mora davati kao i uzimati). To je i konačni razog
   što sam počeo studirati fiziku i filozofiju, i zašto sam sada čitao većinu velikih filozofa,
   jer vjerujem kako je trenutno razaranje Prirode, istinski vrlo glupo i opasno za
   čovječanstvo. Jer smo evoluirali iz Prirode, zato i naše preživljavanje zavisi o Prirodi. Ne
   radi se samo o očitoj brizi zbog globalnog zagrijavanja i promjene klime, već o hrani
   koju jedemo, zraku koga dišemo, vodi koju trebamo, a sve te stvari proizvodi Priroda i
   zauvijek se mijenjaju. Briga je očita činjenica, jer postoje granice naše evolucije glede
   veličine mogućih promjena koliša prije početka suprtnog utjecaja na nas (mislim kako
   smo već dobro prošli tu točku).

Također se čvrsto slažem s Einsten-om, da bi edukacija morala biti zabavna a ne prisila - kako sila i kažnjavanje nemaju nikakvo mjesto u dobroj edukaciji. Stoga mrzim stajalište kažnjavanja djece zbog toga što nisu napravila domaću zadaću!

Mislim kako bi se mnogo problema edukacije moglo riješiti, kada bi se svakom dalo 100 važnih knjiga, koje bi se čitale djeci i s njima diskutirale - od filozofa Platon, Aristotel, de Montaigne, Leibniz, Spinoza, Hume, Tolstoy, Einstein … itd. Postoje mnogi veliki umovi u ljudskoj povijesti, pa se uveliko slažem s Nietzsche-om, da edukatori često korumpiraju edukaciju - da bi morali težiti izvoru važnog znanja, ne korumpiranim interpretacijama od inferiornijih umova. (Čitajte originalna djela!)

Dodatno se lažem s Friedrich Nietzsche-om dat:

Nema ništa bitnijeg od istine, a u usporedbi s njom sve ostalo ima samo sekundarnu vrijednost.
Ta apsolutna volja za istinom, što je to? Je li to volja da ne dozvolimo da nas varaju? Je li to volje da ne varamo?
Ne želimo biti varani pretpostavljajući štetnost, opasnost i fatalnost prijevare.
(Nietzsche, 1890)

Uveliko cijenimo bilo koji komentar za poboljašanje ovog site-a i njegovog sadržaja. Stoga nam slobodno pišite. Nadam se da ste uživali u dobroti, ljepoti i istini Albert Einstein-a.

Geoff Haselhurst

        Albert Einstein o znanju i filozofiji edukacije

Jedina stvar koja opstruira moje učenje je moja edukacija. (Albert Einstein)

Znanje povijesti i evolucije naših ideja je apsolutno za mudro razumijevanje. Također je važno čitati originalne izvore (ne kasnije interpretacije, koje često vode krivim interpretacijama i pogriješci), a svi ti originalni citati bi vas trebali uvjeriti u istinu onog što govorimo. Kako je Albert Einstein mudro primijetio:

Netko tko samo čita novine i najbolje knjige suvremenih autora mi izgleda kao izuzetno kratkovidna osoba koja prezira naočale. Takva je osoba potpuno zavisna o predrasudama i modama svog vremena, jer nije nikada imao priliku vidjeti ili bilo što čuti. A ono što osoba misli o sebi bez stimaliranja mislima i iskustvom drugih ljudi je najbolji slučaj trivijalnosti i monotonosti.

Postoji samo nekoliko prosvijetljenih ljudi s lucidnim umovima i stilovima te s dobrim ukusom unutar nekog stoljeća. Ono što je očuvano o njihova rada pripada najdragocjenijem posjedovanju čovječanstva. Dugujemo nekolici pisaca antike (Platon, aristotel, itd.) da su se ljudi srednjeg vijeka mogli polagano rasplesti iz praznovjerja i neznanja, koje zatamnilo život više od pola milenija. Ništa nije potrebnije od prevladavanja modernističkog snobizma.
(Einstein, 1954)  

. . .  znanje se mora kontinuirano obnavljati beskrajnim naporom, ukoliko ga ne želimo izgubiti. Ono sliči mramornoj statui koja stoji u pustinju i kontinuirano joj prijeti zatrpavanje pokretnim pijeskom. Ruke održavanja moraju uvijek biti zaposlene, kako bi mramor ustrajao do poljednje zrake sunca. Tim rukama održavanja moraju pripadati i moje ruke. (Einstein, O Edukaciji 1950.)

Kada se nakon nekoliko sati čitanja ponovno vratim sebi, pitam se što je to što me je tako fasciniralo. Odgovor je jednostavan. Rezultati nisu prezentirani kao gotovi, već ih znanstvena znatiželja najprije pobudi prezentiranjem suprotnih mogućnosti o zamišljanju materije. Tek je onda napravljen pokušaj razjašnjavanja teme detaljnim argumentom. Intelektualno poštenje autora, omogućeje nam participiranje u unutarnjoj borbi njegova uma. To je ono što označava rođenog učitelja. Znanje postoji u dvije forme - beživotno, spremljeno u knjigama i živo u svijesti ljudi. Druga je forma postojanja konačno bitna: prva, prijeko potrebna kakvom može biti, zauzima samo inferiorniju poziciju.
(Einstein, 1954)

Draga moja djeco: sretan sam gledajućiva Vas danas, sretnu mladost sunačane i uspješne zemlje. Upamtite da su čudesne stvari koje učite u školama rad mnogih generacija, stvore entuzijastičnim naporom i beskonačnim radom u svakoj zemlji svijeta. Sve Vam se to daje u ruke, kao vaše nasljeđe kako bi ga usvojili, cijenili i proširivali, te ga jednog dana vjerno predali svojoj djeci. Tako mi smrtnici ostvarujemo besmrtnost kroz permanentne stvari, koje zajedno kreiramo. Ako ćete se toga uvijek sjećati, naći ćete smisao u životu i radu, te steći isprvno stajalište prema drugim nacijama i erama. (Albert Einstein govori grupi školske djece. 1934.)

Vjerujem, stvarno, da prejako naglašavanje čisto intelektualnog stajališta, često usmjereno samo praktičnom i činjeničnom u našoj edukacije, je dovelo izravno do pogoršavanja etičnih vrijednosti. Ne mislim tako mnogo na opasnosti s kojima je tehnički progres izravno suočio čovječanstvo, koliko na prigušivanje  međuljudske pažnje 'činjenicama'  običaja misli, koje su postale prijevare kao što je odmrzavanje ljudskog odnošenja. Bez 'etičke kulture' nema spasa čovječanstvu. (Einstein, 1953)

Albert Einstein o akademskoj slobodi

Brojna su akademska mjesta, no rijetki su mudri i uzvišeni učitelji. broje su i velike predavaonice, no daleko do brojnosti mladih ljudi, koji su istinski žedni istine i pravde. mnogo je stvari koje proizvodi u tucetima, no njenih je izabranih proizvoda nekoliko. Svi znamo da je tako, pa zašto se onda žalimo? Nije li tako uvijek bilo i ne će li uvijek tako ostati? Sigurno i mora se uzeti onoi što priroda daje onakvim kakvim se nađe. No postoji također i takva stvaro kao što je duh vremena, stajalište uma karakteristično za određenu generaciju, koje se prenosi od pojedinca do pojedinca, dajući razlikovni znak društvu. Svatko od nas ima svoj mali dio doprinosa transformaciji tog duha vremena.
(Einstein, 1954)

Albert Einstein o slobodi misli

Razvoj znanosti i kreativnih aktivnosti duha općenito zahtijeva još jednu vrstu slobode, kojase može karaterizirati slobodom unutarnjom slobodom. to je ona sloboda duha,koja se sastoji od nezavisno mišljenja, nezavisnog od restrikcija autoritarnih i društvenih predrasuda kao i od nefilozofskih rutinizacija i običaja općenito. Ova unutarnja sloboda je neuobičajeni dar prirode i vrijedan cilj za pojedinca.
. . . .škole mogu favorizirati takvu slobodu ohrabrivanjem nezavisnog mišljenja. Samo ako se stalno i svijesno teži vanjskoj i unutarnjoj slobodi , postoji mogućnost duhovnog razvoja i savršenstva, te tako i poboljšanja ljudskog vanjskog i unutarnjeg života. (Einstein, 1954)

Albert Einstein o filozofiji edukacije u školama

Škola j euvijek bila najvažnije sredstvo prenošenja bogatstva tradicije između generacija. To se odnosi danas na još viši stupanj nego ranijih vremena, jer se modernim razvojem ekonomskog života, obitelj kao nositelj tradicija i edukacije je slabila. Kontinuiranost i zdravlje ljudskog društva je stoga još u večem stupnju zavisnosti o školi nego ranije.
Katkada se u školi vidi jednostavno instrument za prijenos određene maksimalne količine znanja rastućoj generaciji. No to nije ispravno. Znanje je mrtvo: škola međutim služi življenju. Trebala bi razviti kod mladih individua one kvaliteta i sposobnosti, kojesu vrijedne za blagostanje zajednice. No to ne znači da bi individue trebalo rastvoriti ne bi li postale samo alat zajednice, kod pčela i mrava. Zajednica standardiziranih pojedinaca bez osobne originalnosti i osobnih ciljeva bi značila siromašnu zajednicu bez mogućnosti razvoja. Nasuprot tomu, cilj mora biti treniranje nezavisnog djelovanja i mišljenja pojedinaca, koji međutim vide u uslugama zajednice svoj največi životni problem.

Meni se čini najgorom stvari, ako bi škola principjelno radila s metodama straha, sile i umjetnog autoriteta. Takav tretman uništava zdrave osjećaje, iskrenost i povjerenje u sebe kod učenika. Tako se stvaraju poslušni subjekt, stoga nije čido što su takve škole pravilo u Njemačkoj i Rusiji.

. . . želja za potvrđivanjem nekog kolege je sigurno jedna od najvažnijih moći povezivanja društva. U kompleksnim osjećajima, konstruktivne i destruktivne sile leže međusobno blizu. Želja za potvrđivanjem i prepoznavanjem je zdravi motiv: no želja za priznavanjem kao boljeg, jačeg ili inteligentnijeg od kolega bilo učenika ili nastavnika lagano vodi u pretjerano egoističko psihološko usklađivanje, što može postati štetno za pojedinca i zajednicu. Stoga se škola i učitelji moraju čuvati kako ne bi primijenjivali lagane metode kreiranja individualnih ambicija, ne bi li inducirali marljivi rad učenika. (Einstein)

Stvarno je čudo što moderne metode instruiranje još nisu u potpunosti zadavile svetu znatiželju istraživanja; za taj delikatni mali planet, uz stimuliranje, stoji uglavnom potreba za slobodom; bez toga on će zasigurno otići u olupinu i ruševinu. kritična je pogriješka misliti kako se radost promatranja i traženja može potaknuti silom i osjećajem dužnosti. Baš suprotno, vjerujem da bi to vjerojatno lišilo čak i zvijer lovca svog entuzijazma, ako bi bilo moguće pomoću bića, prisiliti zvijer na kontinuirano trganje, čak i kada nije gladna, posebno ako se hrana distribuira pod takvim pritiskom, te ako je i primjereno odabrana. (Albert Einstein on Education)

           Platon, citati o edukaciji

.. jer je predmet edukacije, naučita nas voljeti ljepotu. (Platon)

'I kada smo svojoj zajednici jednom dali dobar početak, 'naglašavam', proces će biti kumulativan. Održavajući zdravi sustav edukacije, stvarate građane dobrog karaktera, građane zdravog karaktera, s prednošću koju nosi dobra edukacija, stvarat ćete slijedno djecu bolju od vas samih i sposobniju za stvaranje još bolje djece, kako se to može vidjeti kod životinja.' Platon)

'...  Upravo u edukaciju se može neprimjetno uvući loša disciplina.' odgovori. 

'Da,' slažem se 'jer je ljudi ne tretiraju ozbiljno i misle kako nema nikakve štete od toga'.

'Šteti samo', reče, 'zato što se udomači i postupno potkopava moral i dobro vladanje; od tamo napada općenito dogovaranje u poslovanju, pa se onda širi u pravo i ustav, bez ikakvih ograničenja sve dok ne napravi potpuni kaos u privatnom i javnom životu'.

'I kada ljudi koji nisu spremni za educiranje, budu educirani iako to ne zaslužuju, nisu li njihove misli i mišljenja, dovoljno dobro nazvani mudrovanjem, bez legitimnih ideja ili bilo kojeg traga istinske mudrosti među njima?'

'Sigurno'.

'Prva stvar koju naši umjetnici moraju napraviti', odgovorio sam, '- a što nije lagano - je uzeti ljudsko društvo i ljudske običaje, te ih izribati dok ne budu čisti, kako bi dobili čisto platno. Jer se naši filozofski umjetnici razlikuju od svih drugih po svojoj volji da počinju raditi napojedincu ili gradu, ili na skiciranju zakona, sve dok ne završe ili dok si ne stvore čišto platno.'

'Zato što slobodan čovjek ne smije učiti bilo što pod prisilom. Prisilna fizikalna vježba ne čini štetu tijelu, ali prisilno učenje se nikada ne fiksira u umu.'

'Istina'

'Onda nemojte koristiti prisilu', rekao sam 'već omogućite dječje lekcije u formi igre. Na taj ćete način naučiti i više o njihovim prirodnim sposobnostima.' (Platon)

    Jean Jacques Rousseau, O filozofiji edukacije

Biljke se oblikuju kultiviranjem a ljudi edukacijom. . .  Rođeni smo slabi, potrebiti snage; rođeni smo potpuno neopremljeni, pa trebamo pomoć; rođeni smo glupi, treba nam znanje prosuđivanja. Svaka stvar koju nemamo pri rođenju a koja će nam trebati kada odrastemo, daje nam se edukacijom. (Jean Jacques Rousseau, Emile)

Malo ću govoriti o važnosti dobre edukacije, a ne ću ni dokazivati kako je postojeća loša. bezbroj je onih koji su to uradili prije mene i ne želim puniti knjigu sa stvarima koje svatko zna. Napomenut ću kako već dugo vrijeme postoji samo krik protiv utemeljene prakse bez bilo koga, koji bi sam predlagao bolju. Literatura i učenje našeg vremena nastoji mnogo više razarati nego edificirati. (Jean Jacques Rousseau, Emile)

Michel de Montaigne, Filozofski citati o edukaciji

Želio bi sugerirati preplavljenost naših umova s previše proučavanja a s premalo sadržaja, kao što su i biljke preplavljene s previše vode ili lampe s previše ulja; da se naši umovi drže gladnima i opterečenima s toliko mnogo različitih preokupacija, da bi mogli stvarno izgubiti sredstva za slobodnu borbu, ostajući ponizni i korumpirani pod teretom; osim ako se ne dogodi baš suprotno; što se više naše duše pune, to se više šire: primjeri iz dalekih vremena pokazuju, baš suprotno; da su veliki vojnici i državnici bii ujedno i izvsno educirani. (de Montaigne)

Mislim da je bolje reči kako se zlo javlja iz bavljenja znanošću na krivi način i zbog načina na koji poučavani, pa stoga nije čudo što niti jedan majstor niti učenik nije postao sposobniji, iako je znao više. I uistinu briga i davanja naših roditelja imaju jedini cilj pinjenje naših glava sa znanjem: nitko ne govori o prosuđivanju i vrlinama. Kada netko prođe,kraj vas, pokušajte uzviknuti "O kakko učeni čovjek!'  A kada prođe drugi, uzviknite 'O kako dobar čovjek!' Naši se ljudi ne će zaboraviti zagledati puni respekta neko vrijeme prema prvom. Trebao bi postojati i treći čovjek, koji bi viknuo 'O kakve glupe osobe!' (de Montaigne)

Spremno provjeravamo, 'Znali li grčki ili latinski?' 'može li pisati pjesme i prozu?'  Ono što je važno se postavlja zadnje: 'je li postao bolji i mudriji?' Moramo pronaći one koji razumiju najviše, najbolje. Djelujemo uglavnom na punjenju memorije, izostavljajući razumijevanje i osjećaj za ispravno i krivo. Kako što ptice katkada idu u potragu za zrnjem, noseći ga u svojim kljunovima bez da su prije kušali nego ga stavljaju u kljun svojih mladunaca, tako i naši učitelji izmišljaju sadržaje za učenje u svojim knjigama i samo ga stavljaju na vrh svojih usana, kako bi ga izbacili i raspršili u vjetar. (de Montaigne)

Njihovi učenici i njihovi mali povjerenici se ne odgajaju i hrane s onim što uče: učenje se prenosi iz ruke u ruku samo s jednim ciljem u vidu: pokazati se, staviti ga u svoju aktivu kako bi zabavljali druge s njim, kao da su samo šalterski radnici, korisni za zbrajanje i kreiranje izvoda, bez ikakve druge uporabe ili vrijednosti.‘Apud alios loqui didicerunt, non ipsi secum’ [Naučili su govoriti kako govoriti s drugima, a ne sa samim sobom] (de Montaigne).

Kadagod pitam svog određenog poznanika da mi kaže što zna o bilo čemu, on mi želi pokazati knjigu: ne bi se usudio reči mi što je njegovo vlastito mišljenje, bez proučavanja svog leksikona kako bi našao svoje znaćenje.
Sve što činimo je traženje mišljenja i učenja drugih: obvezni smo ih učiniti svojim vlastitim. Jako sličim očovjeku koji je trebajući vatru otišao do slijedeći vratiju kako bi dobio svijeću, nađe veliku razbukatalu vatru i ostane se ugrijati, zaboralvjajući uzeti baklju pri povratku. Koja nam je koristi od punog želuca mesa, ukoliko ga ne možemo provariti, ukoliko ga ne pretvorimo u sebe, ako zbog njega ne rastemo u veličini i snazi? (de Montaigne)

Ako nam se duše ne kreću boljim kretnjama te nemamo zdravije prosudbe, onda bi da što prije naši učenici provode vrijeme igrajući tenis: barem bi njihovo tijelo postalo agilnijim. Samo ga pogledajte nakon što je potrošio petnest ili šesnaest godina proučavajući nešto što je najnepodesnije za zapošljavanje. Jedino poboljšanje koje možete vidjeti, je veći ponos i arogancije nego kada je napustio dom zbog svog latinskog i grčkog. trebao se vratiti s punijom dušom: no on donosi uobraženu dušu; umjesto da ju učini težom, samo je napuhana vjetrom. (de Montaigne)

Mrzim ljude kojima je teže tolerirati nakrivljenu odjeću od iskrivljene duše, a koi će prosuđivati čovjeka po njegovu čelu, ponašanju u čižmama. (de Montaigne)

Učenje je dobar lijek: no niti jedan lijek nije dovoljno moćan za svoje očuvanje od zagađenja i korupcije nezavisno o nesavršenostima onog što drži u posudi. Čovjek vidi jasno, no ne vidi izravno: slijedno tomu vidi što je dobro, no ne uspijeva slijediti to dobro; ima znanje no ne koristi ga. (de Montaigne)

..  budući je bila istina da nas studiranje, čak i onda ka se pravilno čini, može naučiti  od čega se sastoji mudrost, te ispravno djelovanje i determiniranost, htjeli su omogučiti svojoj djeci izravni dodir sa stvarnim slučajevima, učeći ih ne prenosenim informacijama, već aktivnim iskušavanjem, njihovim , odlučnim oblikovanjem i stvaranjem, ne samo riječju i instrukcijama, već uglavnom djelima i primjerima, čime mudrost ne bi bila nešto što duša zna, već sama bit duše i temperament, ne nešto stečeno već prirodna sposobnost (svojstvo). (de Montaigne)

No o edukaciji uistinu ništa drugo ne znam, osim slijedećeg: najveća i najvažnija poteškoća poznata o ljudskom učenju izgleda leži u području gdje se bavimo načinom odgoja i edukacije djece. (de Montaigne)

Sokrat i onda Archesilaus su puštali prvo govoriti svoje učenike, a oni bi govorili nakon njih. ‘Obest plerumque iss discere volunt authoritas eorum qui docent.’ [Za one koji žele učiti, česta prepreka moka može biti autoritet onih koji podučavaju] (de Montaigne)

Oni koji slijede našu francusku praksu i djeluju kao učitleji nekoliko umova različite vrste i kapacitet, korištenjem istog poučavanja i istog stupnja vođenja za sve njih, će ne iznenađujuće, jedva naći jedno do dvije djece iz cijele grupe, koja pokazuju rezultate svoje edukacije.

Pustite tutora neka ne zahtijeva samo vebalno objašnjavanje onog što je djete bilo poučavano, već i o znaćenju i supstanicji poučavanog: neka prosuđuje kako je dijete profitiralo od poučavanog, ne samo dokazom memoriranja, već o onom iz njegova života. Neka obvezno odmah po naučenom, pokaže djetetu tucete raszličitih aspekata to znanja i njegove primjene na koliko je god subjekata moguće, kako bi  utvrdio  je li stvarno shvatio i učinio ga dijelom sebe, prosuđujući napredak djeteta,onim što je Platon učio o edukaciji. Izbacivanjem hrane upravo onakvom kakvu smo je progutali, ka dokaz neuspijeha njenog probavljanja i asimiliranja; želudac nije odradio svoj posao ako tijekom varenja nije uspio promijeniti supstanciju i formu onog što mu je dano. (de Montaigne)

Profit kojeg posjedujemo nakon studija trebao bi nas učiniti boljim i mudrijim. (de Montaigne)

Ali nije samo dovoljno jačati dušu; morate jačati i njegove mišiće. (de Montaigne)

Naučite ga poboljšati sortiranje i selektiranje svojih argumenata, sa sklonošću za relevantnost i isto tako za sažetost. Iznad svega naučite ga poniznoj predaji istini, čim ju percipira, koja je rođena u protivnikovom djelovanju ili unutar njega samog promjenom svojih ideja.  de Montaigne)

Glede govora naših učenika, neka ih njihova vrlina i njihov osjećaj onog što pravo i krivo prosijava, te da ih ne vodi ništa drugo osim razum. Neka shvati da je priznavanje pogriješke, koju je otkrio u svom argumentu, čak ako je to učinio sam, akt pravde i integriteta, što su glavne kvalitete kojima teži: tvrdoglavost i animozitet su vulgarne kvalitete, vidljive u uobičajenim dušama obzirom da su ponovno promišljanje, promjena uma i odustajanje od slučaja sa strastvenim argumentom, rijetke kvalitete, koje pokazuju snagu i mudrost. (de Montaigne)

U svom odnošenju s ljudima, po mom mišljenju bi trebali uključivati - to primarno - one koji žive zabilježeni u knjigama. Pomoću povijesti, često će koristiti one velike duše prethodnih godina. Ako želite tako, povijest može biti gubitak vremena; no može također biti ako tako želite, neprocjenjivo plodonosno proučavanje. (de Montaigne)

Prve lekcije s kojima bi trebali natopiti njegov um, trebale bi gapoučiti spoznavanju sebe, te znanju kako umrijeti . .  i kako živjeti. (de Montaigne)

Buduće je filozofija umjetnost, koja nas uči kako živjeti a zato što djeca to trebaju naučiti, kao što to moramo i mi u kasnijoj dobi, zašto djecu ne poučavamo filozofiji? (de Montaigne)

Učiti se može bilo kada i bilo gdje: u sobi, vrtu, na stolu, svom krevetu sam ili u društvu, ujutro ili na večer. njegov glavni predmet učenja će biti filozofija, prethodnica dobre prosudbe i karaktera, koji je privilegiran brigom o svemu/interesom za sve. (de Montaigne)

Između ostalog instruirao,me da volim znanje i dužnost vlastitim izborom, bez forsiranja svoje volje i potpuno educiram svoju dušu pomoću plemenitosti i slobode. (de Montaigne)

Učenost ne smije samo živjeti s nama: moramo se s njom oženiti. (de Montaigne)

Edukacijski citati poznatih filozofa

Citati Konfucija, Aristotela, Euripidesa, Senece, Cicera, Horace-a, William James-a, Friedrich Nietzsche-a, Sigmund Freud-a, John Fowles-a, George Bernard Shaw-a

Uči povijest, ako bi želio definirati budućnost.
Nisam se rodio s posjedovanjem znanja; ponosan sam na prošlost i pošten u traženju znanja u prošlosti.
Učenje bez promišljanja je izgubljeni rad; promišljanje (misao) bez učenja je opasna. (Confucius, Analects)

Oni koji dobro educiraju djecu, treba više poštivati od roditelja., jer roditleji samo daju život, a edukatori umjetnost dobrog života (življenja). (Aristotle, In Education)

Educirani se razlikuju od ne-educiranog, kao život i smrt. (Aristotle, In Education)

Svi koji su meditirali o umjetnosti vladanja čovječanstvom, bili su uvjereno kako sudbina imperija zavisi o edukaciji mladih. (Aristotle)

Učeni možemo biti s učenošću drugog čovjeka: no mudri možemo biti samo s vlastitom mudrošću:
[ Mrzim mudrace,koji nisu mudri iz sebe]. (Euripides)

Kakva korist od znanja, ako nema razumijevanja/shvaćanja? (Stobaeus)

‘non vitae sed scholae discimus’. [Podučava nas se za razred, a ne za život] (Seneca)

Ne samo što moramo prilijepiti znanje na dušu,već ga moramo u nju inkorporirati: duša ne bi trebala biti pošpricana znanjem već bi ono moralo biti uronjeno u nju. (Seneca)

I ako ju znanje ne mijenja odnosno ne poboljšava njeno nesavršeno stanje, onda je poželjno samo ga tamo ostaviti. Znanje je opasan mač; u slaboj ruci koja ne zna s njim baratati na majstorski način, mač ju može povrijediti, ‘ut fuerit melius non didicisse’ [pa bi tako bilo bolje da ga se nije uopće učilo] (de Montaigne quoting Cicero)

Ona (filozofija) jednako pomaže i bogate i siromašne; zanemarite ju i ona jednako šteti i mladima i starima. (Horace)

‘Kao čovjek koji zna pretvoriti svoju edukaciju u pravilo življenja, a ne sredstvom impresioniranja; koji se može kontrolirati i pokoravati vlastitim principima.' Istinsko zrcalo svog diskursa je usmjerenje našeg života. (de Montaigne quoting Cicero)

UČITELJ KAO NUŽNO ZLO. Neka postoji što je moguće manji broj ljudi između proizvodnih umova i gladnih i receptivnih ljudi!  Posrednici skoro nesvjesno kvare hranu koju nude. Zbog učitelja se tako malo nauči tako teškim načinom. (Nietzsche, 1880)

Koliko je zabrinjavajući kontrast između zračeće inteligencije djeteta i slabog mentaliteta prosječno stare osobe. (Sigmund Freud)

Poučavati kako živjeti bez izvjesnosti a ipak bez paraliziranosti oklijevanjem je možda glavna stvar koja u naše vrijeme, filozofija može učiniti za one koji ju uče. (Bertrand Russell, The History of Western Philosophy)

Za početak, naše znanje raste u fragmentima. . . Ono što prvo dobijamo. . . je mala količina nove informacije, nekoliko definicija  ili razlikovanja ili stajališta. No dok se te specijalne ideje dodaju, ostatak znanja stoji mirno i tek ćete samo postupno uskladiti svoje ranije znanje s novitetima, koje pokušavate usaditi i modificirati malo njegovu masu. . . .  Vaš je um u takvom procesu rastegnut i to katkada bolno, između svojih starih vjerovanja i noviteta, nastalih iskustvom tijekom života. (William James, Pragmatism)

Šah dozvoljava permutacije unutar radnog ovkira od skupa pravila i propisanih poteza. Zato što se igrač šaha ne može kretati apsolutno slobodno, bilo u terminima pravila ili potreba pojedine igre, znači li to da uopće nema slobode poteza? Različite partije šaha, koje igram za opstanak (pobjedu) imaju različite poteze (iako u tekstu piše pravila - op. prev.) od protivnika i svake druge igre: jedina sličnost je u tomu što sve partije uvijek imaju pravila. Talenti, naslijeđeni i stečeni, kao moja specifičnost su pravil aigre; a situacija u kojoj sam u bilo kojem danom trenutku je situacija igre. Moja slobda je izbor akcije i moć realizacije unutar pravila i situacije u partiji. (Fowles, 1964. The Aristos)

Naš postojeći edukacijski sustavi su svi paravojni. njihov je cilj je proizvodnja plaćenika ili vojnika koji se pokoravaju bez pitanja i koji prihvaćaju svoj trening kao najbolji mogući trening. Oni koji su najuspješniji u tom stanju su oni najzainteresiraniji za prolongiranje tog stanja kakvo je; to su i oni o kojima se najviše govori u edukacijskom sustavu, te posebno oni koji osiguravaju da je edukacijski proizvod željen, i koji su najviše nagrađivani.  (Fowles, 1964. The Aristos)

Svaki ozbiljan student predmeta zna da stabilnost civilizacije zavisi konačno o mudrosti s kojojm ona distribuira bogatstvo i alocira opterećenje rada, te o istinitosti insturiranja okje pruža svojoj djeci. No mi uopće ne distribuiramo bogatstvo: bacamo ga na ulice kako bi ga jamili najači i najgrabežljiviji, koji će se udostojiti takvoj grabeži nakon što je lavovski dio  predan profesionalnim lopovima, pristojno zvanim vlasnicima. Pretrpavamo djecu lažima i kažnjavamo svakog tko ih želi prosvijetliti. Naši lijekovi za posljedice naše gljuposti su tarife, inflacija, ratovi, vivsekcija i imunizacija - osveta, nasilje, crna magija. (George Bernard Shaw)

Edukacijski linkovi / filozofija edukacije

Philosophy: Art / Truth - filozofija: umjetnost / istina
Filozofija umjetnosti i umjetnost filozofije. Najveća je umjetnost utemeljena na dubokim istinama. Umjetničke slike i citati Botticelli, Da Vinci, Michelangelo, Titian, Caravaggio, Reubens, Velazquez, Rembrandt, Goya, Renoir, Van Gogh, Mattise, Picasso, Warhol. O usponu i padu velike umjetnosti - O novim metafizičkim temeljima umjetnosti kao predočenju apsolutne istine.
Philosophy: Free Online IQ Test, Tests - Filozofije: besplatni online IQ testovi
Što je genije? Kultiviranje uma filozofijom, istinom i realitetom, šah, klasična glazba, štivo - Testirajte svoj IQ kvocijent online.
Aristotel -
O metafizici i fizici (kretanju) filozofa Aristotela. (Aristotel je bio jedan od najvećih poznatih filozofa i trebali bi ga čitati svi ljudi zainteresirani za filozofiju i mudrost)
Fowles, John - Prije mnogo godina, moj mi je otac dao Fowles-ov 'The Aristos' (Najbolji), koji me motivirao na kretanje putom filozofije (čaroban dar prekrasnog oca).
Platon - O Platon-ovoj Republici - Platon je smatrao kako sva istina dolazi iz realiteta a ta je istina  izuzetno važna za budućnost čovječanstva. 'Sve dok su filozofi kraljevi, ili su kraljevi filozofi, nema nade za čovječanstvo'.
Rousseau, Jean Jacques - Ponosan sam na sjećanje na Rousseau-ova priznanja (moja prva filozofska knjiga). Famozni citati vrlo inteligentnog filozofa. Kletve nepoštenih su samo ljudska slava/čast'
Socrat - 'Znaj sebe - Know Thyself' - Osuđen na smrt što je podučavao mlade o filozofiji i tvrdio da ljudi ignoriraju istinu. Informacij, biografija - O životu i smrti Sokrata(Zadnji dani Sokrata  - Platon).

http://www.p4c.net/ - Filozofija za djecu
http://plato.stanford.edu/entries/children/ - Diskusija o uvođenju filozofije u školski curriculum - Michael Pritchard