O relativnom i apsolutnom znacenju rijeci

Wittgenstein je tvrdio kako je jezik jedna neprecizna 'jezicna igra', s mnogo razlicitih pravila za rijeci zavisno o nacinu njihovog korištenja.

Filozofija je bitka protiv opcinjenosti naše inteligencije jezikom. ..... Jer filozofski problemi nastaju, kada jezik ide na dopust.
Jer kažemo kako nema sumnje u razumijevanje rijeci a s druge strane, njeno znacenje zavisi o njenoj uporabi.
Jer netko bi mi mogao prigovoriti: 'Koristite lagani izlaz! Govorite o svim vrstama jezicnih igara, no niste nigdje rekli što je bit jezicne igre, a time i jezika: što je zajednicko svim tim aktivnostima i što ih stavlja u jezik ili dijelove jezika. Tako se izvlacite iz važnog dijela ispitivanja, koje vam je jednom zadalo najviše glavobolje, dijela o opcoj formi propozicija i jezika.' A to je istina - umjesto stvaranja neceg zajednickog svemu što zovemo jezik. Kažem kako ti fenomeni nemaju niti jednu stvar zajednicku, cime bi koristili istu rijec za sve - iako stoji da su one povezane jedna s drugom na mnogo razlicitih nacina. I zbog toga odnošenja ili tih odnosa, zovemo ih sve 'jezikom'.

Za imenovanje i opisivanje nije na istoj razini: imenovanje je priprema za opisivanje. Možemo reci: ništa se do sada nije ucinilo, kada je stvar dobila ime. U stvari još i nije ni dobila ime osim u jezicnoj igri. To je ono na što je Frege mislio, rekavši kako rijec ima znacenje samo kao dio recenice.
Drugim rijecima, igra s tim rijecima, njihovo zapošljavanje u jezicnoj komunikaciji - interkursu, koje se izvodi njihovim sredstvom/medijem - znacenjem, povlaci za sobom više nego se usudimo i misliti. Ta je uloga, tj. ono što trebamo shvatiti kako bi razriješili filozofske paradokse. (Wittgenstein, 1958)

To onda kreira logicki sustav jezika, koga možemo deducirati (s logicnom izvjesnošcu) i komparirati prema svojem shvacanju/iskustvu stvarnog svijeta. To je metoda znanosti a ona potvrduje kako Valna struktura materije u stvari korektno deducira Zakone Prirode, onakvim kakvim su odredeni tijekom mnogih stoljeca promatranja i eksperimentiranja.

Shvacanje ogranicenja našeg jezika (te kako bi se mogla prevladati) je fundamentalno važno za filozofiju. I dok realitet nije bio poznat u vrijeme dok Wittgensein pisao, ipak je korektno tvrdio kako rijeci imaju samo zncenje u odnosu s drugim rijecima - odnosno da je naš jezik bio kompletna tautologija (ili cirkularan) zbog toga što se bilo koja rijec mogla jedino definirati u odnosu/relativno prema nizu drugih rijeci.

Oni koji beskorisno promišljaju bez razumijevanja istine, su izgubljeni u džungli Vijanas-a (razlicite forme relativnog znanja) (Lankavatara Sutra)

Gledano unatrag je ocito kako relativna istina egizistira, jer neznamo fizikalni realitet. Apsolutna istina i znacenje zahtijevaju povezivanje ponovno na jednu stvar, koja nužno mora postojati, a uzrokuje i povezuje mnoge stvari, koje možemo iskusiti, drugim rijecima Prostor i njegovo kretanje kuglasto stojnih valova koji formiraju (i medusobno povezuju) materiju.

Stoga želim posebno upozoriti na slijedeci komentar Stephen Hawking-a, koji duboko demonstrira griješku trenutnog stajališta filozofije:

Medutim u devetnasetom i dvadesetom stoljecu, znanost je postala previše tehnickom i matematickom za filozofe ili bilo koga drugog osim nekoliko specijalista. Filozofi su tako jako reducirali prostor svojeg  propitivanja, da je Wittgenstein, najpoznatiji filozof ovog (prošlog) stoljeca rekao:'Jedina preostala zadaca filozofa je analiza jezika'. Koji je to pad od velike tradicije filozoije od Aristotela do Kanta!(Hawking, 1988)

U stvari rješenje njihovih problema dolazi izravno iz rješenja problema Aristotelove Metafizike (jedna stvar / supstancija mora egzistirati, koja povezuje mnoge stvari) i Kant-ovo sinteticko a priori znanje (što mora postojati za nas, da bi egzistirali i iskusili svijet).
Metafizika Prostora i kretanja, te Valna struktura materije rješava taj duboki problem, definiranjem i povezivanjem našeg jezika s Realitetom na slijedeci nacin. Pokazujem na meteriju u prostoru oko mene i kažem:

'Prostor je valni-medij, a valni centar Kuglastog stojnog vala u Prostoru uzrokuje  ucinak cestice materije.'.

Na taj nacin smo sintetizirali / definirali novo znacenje rijeci 'Prostor' i 'Materija / cestica' (Vidjeti Kantovo sinteticko a priori znanje). To onda povezuje te rijeci s fizikalnim realitetom svijeta oko nas, tim apsolutnim Prostorom u kom svi egzistiramo i cije iskustvo imamo. prema tomu rijeci 'Prostor' i 'Materija' imaju novo znacenje, te sadrže a priori znanje, koje se onda koristi kao temelj deduktivne (analiticke) logike.

Kada jednom znamo za postojanje apsolutnog Prostora kao valnog medija, možemo dakle povezati svoj jezik s tim apsolutnim Prostorom i njegovim kretanjem valova, što formira materiju. To daje jeziku Apsolutno znacenje, cime se završava štetno relativno (cirkularno / tautološko) znacenje rijeci, što je bilo uzrokom mnogih neizvjesnosti i zbrka kako za filozofe / znanstvenike, tako i za opcenito za naš svijet.

Valna sturktura u Prostoru je 'zdravo razumska' teorija realiteta

Napomena: Ovaj kratki esej je usko povezan s gornjim clankom - nadam se kako ce pomoci daljnjem pojašnjenju tog novog jezika za opisivanje fizikalnog realiteta,Geoff Haselhurst

Naš je um ogranicen na 'prikazivanje' svijeta naših osjetila. 

.. jaz izmedu stvari kakvima se cine i stvarima kakve jesu; a problem je u tomu što moramo opravdati svoje tvrdnje o znanju fizikalnih objekata koji su osnovica znanja, samo s onim kakvim nam se stvari cine. (A. J. Ayer, 1956)

Zbog te 'ocite' odvojenost uma i jezika od stvarnog svijeta, filozofi su pretpostavljali, kako sve jezicne teorije realiteta nikada ne opisuju tocno realitet, vec samo kako mi 'predstavljamo' i 'oslikavamo' realitet. Taj problem utjece na svu filozofiju i uveliko rezultira odvojenim školama, Kantov Idealizam, fenomenalizam, telogicki pozitivizam. U osnovi kažu kako možemo zamisliti stvari koje ne postoje, no ne možemo zamisliti stvari koje egzistiraju (što je prilicno cudno!)

Na primjer, Kant piše: ... ako izuzmeno subjekt (ljude) ili cak samo subjektivno konstituiranje svojih osjeta opecnito, onda ne samo priroda i relacije objekata u prostoru i vremenu, vec cak i sami prostor i vrijeme nestaju; te tako ti kao pojavnost ne mogu egizistiraiti sami po sebi, vec samo u nama. Kakva bi mogla biti priroda objekata, koje smatramo stvarima po sebi samima, a bez refrenciranja na receptivnost naših osjeta nam je potpuno nepoznato. ...... ne samo što su kišne kapi sama pojavnost, vec i njihova cirkularna forma, prostor sam po sebi kroz koji padaju, nije niša po sebi vec su oboje ciste modifikacije ili temeljne dispozicije naše osjetilne intuicije, dok nam transcendentalan objekt ostaje potpuno nepoznat. (Immanuel Kant, 1781)

Kada se jednom upozna Valna struktura materije (WSM), onda postaje ocitim, zašto tada naš jezik može opisati realitet. I dok je istina da je naš jezik evoluirao do opisivanja svijeta naših predstava, nije istina kako je taj svijet medusobno iskljuciv s fizikalnim realitetom koji mu je uzrok.

Zbog Valne strukture materije VSM), ti nam se valni aspekti realiteta prirodno pojavljuju u predstavljanom svijetu, kako se to može vidjeti s valovima na površini vode i cuti zvucnim valovima. Valni fenomen je u stvari vrlo opcenit u našem predstavljanom svijetu zbog  Valne strukture realiteta, a time je naš jezik evoluirao ne samo za opisivanje tih 'predstavljanih valova', vec i fizikalnih valova u Prostoru, koji su istinski temelji realiteta.

To takoder objašnjava zašto je Valna struktura materije (VSM) teorija 'zdravog razuma' o svijetu. Najprije, kako je ranije objašnjeno, zdravo razumno nam je da svi mi egistiramo u Prostoru, pa je sam temelj te teorije razuman svima nama. medutim prihvacam cinjenicu ocitog svijeta naših osjeta, koji je vrlo razlicit od ovog svijeta Kuglastih stojnih valova u Prostoru, koga sam opisao. To je jednostavno zbog razlike izmedu stvarnog svijeta i svijeta kojeg predstavljamo iz svojih osjeta.

Kada jednom shvatimo kako mi kreiramo svijet iz svojih osjeta te kako je to 'naivna iluzija realiteta', shvatit cemo onda nužnost prilicne razlicitosti temeljnog fizikalnog svijeta, koje uzrokuje naše osjete (no medutim mora objasniti temelje / uzroke naših osjeta). Iz te perspektive tek možemo poceti shvacati, kako se radi o teoriji svijeta temeljem zdravog razuma, jer ona objašnjava kako smo povezani s i interagiramo sa svijetom oko nas te time objašnjava samu bazu naših osjeta.

Geoff Haselhurst