Utopija
O politici / ekonomiji utemeljenoj na istini i realitetu

... po prirodi čovjek je politička životinja. (Aristotel, Politika, 340 p.n.e.)

Ništa nije teže od planiranja, ništa neizvjesnije od uspjeha, opasnije od upravljanja kreacijom novog sustava. Inovatoru su neprijatelji svi koji profitiraju od očuvanja starog sustava a samo mlake branitelje u onima, koji bi dobili novim sustavom. (Machiavelli, 1513)

I premda filozof može živjeti udaljeno od poslovanja, filozofski se genije, koga je pažljivo kultivirala nekolicina, mora raspršiti širom cijelog društva i skrbiti se za sllične korekcije u svakoj umjetnosti i pozivu. (David Hume, 1737)

Svi mi koji smo zabrinuti za mr te pobjedu razuma i pravde, moramo biti duboko svijesni, koliko je mali utjecaj razuma i poštenja na događaje u području politike.(Albert Einstein, 1954)

Uvod

Ako hoćemo poboljšati ljudska društva (što je postalo urgentnim problemom), moramo razmotriti sile koje određuju njihove evolucije. Postoje četiri najznačajnija faktora: tržna ekonomije, politika, edukacija (temelj znanja za ljude) i Priroda. Ovdje ću razmatrati ekonomiju i politiku zajedno. Educkaciju i Prirodu ću obraditi odvojeno.

Centralno je stajalište da će najbolje ljudsko društvo (utopija) nužno biti utemeljeno na istini i realitetu. Danas najozbiljnije možemo deducirati što je realitet, pa tako po prvi put u ljudskoj povijesti, taj 'utopijski' ideal postaje moguć.

O politici i demokraciji

Prvo, iako ljudi vole koristiti termin demokracija za opisivanje naših zapadnih vlada, one uistinu nisu stvarno demokratske. Politički je sustav kompleksna mješavina vladara (predsjednik / premijer), oligarhija (ministri / senatori, akademski savjetnici u politici, vladini birokrate i velike korporacije), te mase (demokracija). Postoji očito međuigra sve tri grupe, koja određuje konačnu politiku.

Stoga vladari imaju ogranićene moći i pod utjecajem su oligarhije savjetnika, koji zajedno pokušavaju manipulirati masama s političkim spinom - no isto tako trebaju osvojiti glasove, pa anketiraju mase što utječe na njihove politike.

No postoje očito dobre i loše stvari u tom sustavu. Znatno je bolji od većine diktatura, jer mase imaju neki utjecaj u organičavanju moći vladara/oligarhije.

Platon i Aristotel su vjerovali kako je benevolentan 'diktator / kralj' vjerojatno najbolja forma vladanja. No benevolentni diktatori su rijetki, a moć je predestinirana korumpiranju vladara, pa stoga ni on nije bez rizika. nepotizam je također problem tog sustava, što uzrokuje padanje kvalitete vladar s vremenom.

Međutim centralni je problem što istina i realitet nisu značajni faktori u sadašnjem sustavu. Stoga mislim kako rješenje nije u pokušavanju i promjeni sustava, već u promjeni temelja znanja unutar postojećeg sustav, kako bi istina i realitet postali centralni faktori u određivanje politike vlade. Kao što je pisao Platon:

Društvo koje smo opisali ne može se nikada realizirati ili ugledati svijetlo dana, pa stoga ne će biti kraja poteškoćama država ili stvarno moj dragi Glaucon, samog čovječanstva, sve dok su filozofi kraljevi u ovom svijetu ili dok oni, koje sada zovemo kraljevima i vladarima, istinski ne postanu filozofi, pa politička moć i filozofija tako dođu u iste ruke, a mnoge prirode sada voljne slijediti bilo koju nakon isključivanja druge strane ne budu silom spriječene u takvom djelovanju. To je ono što sam nećkao reči tako dugo znajući koliko to paradoksalno zvuči.; jer nije tako lagano vidjeti, kako ne postoji nikakv drugi put do sreće, bilo za društvo ili pojedinca. (Plato, Republic)

na nesreću, zbog neuspjeha filozofije / metafizike u razumijevanju onog što je konačna istina (drugim riječima shvaćanja realiteta kao izvora istine), živimo u vremenu realativnih kulturalnih istina, koje vode mnogim sukobima i donose veliku štetu čovječanstvu. To omogućava manipuliranje društvima našim primitivnijim emocijama (umjesto razuma / istine) kako je to primijetio Julije Cezar (a što je vrlo relevantno našem modernom svijetu):

Čuvajte se vođe, koji udara u bubnjeve rata kako bi građanstvo silo otjerao u patriotsku gorljivost, jer je patriotizam stvarno mač s dvije oštrice. Ohrabruje krv ali i sužava um. A kada bubnjevi dosegnu vrhunac uzbuđenja, te krv proključa od mržnje, a um se zatvori, vođa ne će više trebati ograničavati prava građanstva. Umjesto toga, građanstvo  s infuzijom straha i sljepoćom patriotizma će samo ponuditi svoja prava vođi i to s veseljem. Kako to znam? Zato što sam to učinio. Pa ja sam Cezar.(Julius Caesar)

Tržna ekonomija

Kao prvo, shvaćam koliko je slobodno tržište čudesno učinkovito, s konkurencijom, nagradama za pokušaje i kreativnost / inventivnih talenat, ako i korist razmjene roba i usluga (s novcem kao općim sredstvom) svugdje po svijetu.

Iako živim jednostavno u maloj kučici u šumi, na mnogo načina živim kao princ - jedam tamnu čokoladau (73% kakaoa, što je vrlo zdravo), pijem crno vino (što je također vrlo zdravo) te pivu (neku uvoznu), konzumiram voće i orahe i povrće koje potječe iz svih dijelova svijeta. Radim po svojoj želji, imam lijepi kompjutor i auto i uspostavljen telefon / internet, biblioteku punu knjiga, solarne panele i baterije te inverter za vlastito napaje, itd. Sve je to došlo iz sustava tržne ekonomije.

Albert Einstein (čiji sam veliki obožavatelj) o tomu dobro piše (on je socijalist i dijelim mnoga njegova stajališta o društvu):

Kada procjenjujemo svoje živote i pokušaje, brzo ćemo uočiti kako su skoro sve naše akcije i želje ograničene postojanjem drugih ljudskih bića. Uočavamo kako sva naša priroda sliči onoj društvenih životinja. jedemo hranu koju su drugi proizveli,nosimo odjeću koju su drugi napravili, živimo u kućama koje su izgradili drugi. Veći dio našeg znanja i uvjerenja su nam prenijeli drugi ljudi pomoći medija jezika, koga su kreirali drugi. bez jezika bi naši mentalni kapaciteti stvarno bili siromašni u usporedbi s onim viših živpotinja: moramo stoga priznati kako dugujemo svoju glavnu prednost pred zvijerima činjenici što živimo u ljudskom društvu. Pojedinac, ako je ostavljen sam nakon rođenja bi ostao primitivan i bestijalan u svojim mislima i osjećajima do stupnja, kojeg teško možemo zamisliti. (Albert Einstein, 1934)

No međutim postoje i supstancijalne negativne strane tržne ekonomije. Spominjem pet problema, iako ih bez sumnje ima mnogo više:

i) tržna ekonomije odabire za profit - na ono što je dobro za ljude.

ii) ne vrednuje korektno vrijednost Prirode, kao ograničeni resurs - niti uzima ozbiljno probleme zagađivanja zraka, hrane i vode - nusproizvoda proizvodnje roba i usluga.

iii) ohrabruje veliku nejednakost između prvog i trećeg svijeta, bogatih i siromašnih (iako je istina da također izgrađuje veliku srednju klasu, kako bi to svjedočilo 300 milijuna Indijaca).

iv) nije prirodno moralna jer potiče sebičnu konkurenciju umjesto altruističke suradnje.

v) tijekom vremena oligarhija će kupiti / preuzeti na ime duga nekoliko globalnih korporacija kako bi konkurirala svojim konkurentima i omogućila kontroliranje tržišta i umjetno manipuliranje cijenama. To je očito slučaj s farmaceutskom industrijom, dok u Australiji dvije maloprodajne korporacije kontroliraju 80% tržišta hrane / odnosno maloprodaje.

I opet je vrijedno citirati Einstein-a:

Samo je malo pretjerano reči da čovječanstvo konstituira. već i danas, planetarnu zajednicu proizvodnje i potrošnje. Dosegao sam točku u kojoj mi se sažeto indicira ono što je meni bit rkize našeg vremena. tiče se odnosa pojedinca i društva. Pojedinac je postao svijesniji neko ikada ranije svoje zavisnosti o društvu. No ne doživljava tu zavisnost kao pozitivnu aktivu, kao organsku vezu, kao zaštitnu silu, već umjesto toga kao prijetnju svojim prirodnim pravima ili čak svojoj ekonomskoj egzistenciji. Što više, njegova pozicija u društvu je takva da su sebični porivi njegove konstitucije konstantno naglašavani dok njegovi društveni porivi, koji su prirodno slabiji, progresivno slabe. Sva ljudska bića , ma kakva njihova pozicija u društvu bila, pate od tog procesa slabljenja. Nesvijesno zatvorenici svog vlastitog egoizma, osjećaju se nesigurno, usamljeno i prikraćeni naivno jednostavnog i nesofisticiranog uživanja u životu. Čovjek može naći znaćenje u životu, kratak i opasan kakav je, samo posvećivanjem sebe društvu . Ekonomska anarhija kapitalističkog društva, kakva postoji danas, je, prema mom mišljanju, stvarni izvor zla.  (Albert Einstein, 1949)

Moje je mišljenje u svemu tomu, da tržištem moraju vladati principi, kojima se ono sili na činjenje dobra za čovječanstvo, istovremeno omogućavajući svoje preživljavanje kao održivo poslovanje. Očito je neuspjeh komunizma u pokušaju kompletne kontrole / regulacije tržišta, što izuzetno neučinkovito glede njegove kompleksnosti, te u davanju te kontrole vladajućoj klasi, punoj korupcije (sebičnost ljudi).

A kao filozofu mi je jasno kako istina mora biti temelj tih principa, a to počiva na korektnom razumijevanju svijeta oko nas, drugim riječima, fizikalnog postojanja zemlje, Prirode te roba i usluga, koje kreiramo iz tog fizikalnog realiteta. A temeljem sadržaja ovog website-a, također je očito da su istina i realitet kritični temelji za mudro mišljenje i djelovanje čovječanstva.

Mislim kako bi se većina filozofa (i većina ljudi) s tim složila - neslaganje proizlazi iz naših (krivih) koncepcija istine i realiteta - što je, uvjeren sam, sada rješeno.

Evolucija tržišta: kreiranje tržišta regulativom

Očita je istinna kako manje regulative vlade na tržištu daje veću učinkovitu proizvodnju i distribuciju roba i usluga. Stoga su mnogi ekonomisti tvrdili tijekom prošlog stoljeća, kako treba de-regulirati industrije i omogućiti tržišnim silama odrešivanje stvari ('slobodno tržište', iako u stvarnosti sve zemlje reguliraju svoja tržišta ne određenog stupnja zbog vlastitog interesa).

Problemi s tim pristupom 'slobodnog tržišta' koji su prije navedeni - leže u osnovici u tomu što će tržište odabrati profit umjesto onog što je dobro za ljude / društvo. Vidimo posljedice toga s destrukcijom Prirode, zagašenja, prenapučenosti, itd.

Što je rješenje?
Ograničena regulacija tržišta, temeljena na istini i realitetu - a to ima određenu mudrost u reguliranju. Općeniti princip reguliranja tržišta je stvaranje nepovoljnog položaja za štetne robe i usluge, dok blagotvorne robe i usluge treba ohrabrivati(poticati.

Jednostanvi primjer:
Svi zagađujući izvori energije imaju mali kazneni porez, svi nezagađujući izvori energije imaju malu poreznu olakšicu (slično trgovanju ugljikom). To je samo jedan od mnogih primjera. Poanta je u postupnoj evoluciji tržišta, kako bi nam se dogodile samo dobre stvari, istovremeno respektirajući i veliku kompleksnost tržišta te opasnost od prevelike regulative, koja bi mogla štetiti i tržištu i nama!

A s vremenom ćete uočiti, dok će se neka tržišta smanjivati, s rezultirajućim  smanjivanjem broja radnih mjesta - druga tržišta (koja su dobra za nas) će rasti i kreirati nova radna mjesta.

Utopija

Čovječanstvo je probalodruga dva puta prema miru - put političke ljubomore i put religijske netolerancije - i uvidjelo kako su oba jednako varljiva. Vjerojatno će sada probati treći put znanstvene istine, jedini put na kom se ne vara putnike. Znanost ne zakopava glavu u pijesak kao noj usred opasnosti i poteškoća. Ona pokušava vidjeti sve onakvim kakvim to sve stvarno je.
(Professor Garrett P. Serviss)

Utopija je termin koji pozdravljan sa skepticizmom većine ljudi, kao naivni i nemogući ideal. Očito to zavisi o načinu na koji je taj koncept definiran. Stoga ću definirati uotpiju kao organizaciju društva utemeljenog na istini i realitetu (što je i stvarno znaćenje gornjih citata Platon-a i Serviss-a).

Dakle ne tvrdi se da je utopija savršeni sustav, već samo jedan bolji od našeg trenutnog sustava, jer prihvaća fizikalni realitet u kojem egzistiramo ovdje na Zemlji, kao životinja koja evoluirala iz Prirode, te je na najdulbjoj reazini realiteta, kao i materija povezana sasvom drugom materijom u svemiru.

Kao posljedica toga postoje jasna ograničenja stvari koje možemo činiti na Zemlji, ako planirmao preživjeti bilo koje trajanje vremena (što je već problematično obzirom na postojeće masivno razaranje Prirode, zagađenje, promjene klime, ... što stvara mnoge probleme!)

Zaključak: Politika i tržna ekonomija moraju biti utemeljene na istinskom znanju realiteta, ako želimo preživjeti na našem prekrasnom planetu Zemlji - izvoru svih dobara i usluga nužnih za naše buduće postojanje!

Geoff Haselhurst (lipanj, 2007)

'Vjerujem kako bi i vi to nazvali propagandom, kada se ljude privlači promjenama uvjerenja obečanjima ugode ili zastrašivanjem opasnostima?'
'Da, propaganda i prijevara uvijek idu zajedno'

(Platon, Republika)