Bit
bilo koje religije leži isključivo u odgovoru na pitanje; zašto
postojim i kakvo je moje odnošenje s beskonačnim svemirom, koji me
okružuje? ...... Nemoguće je postojanje osobe bez ikakve religije
(drugim riječima bez bilo kakvog odnošenja sa svijetom) kao što nema ni
osobe bez srca. Osoba možda ne zna za svoju religiju, kao što osoba
možda ne zna da ima srce, no nije ništa više vjerojatnije postojanje
osobe bez religije nego što je vjerojatno postojanje osobe bez srca. (Leo Tolstoy, 1879)
Ukoliko ćemo diskutirati o Bogu i religiji, očito moramo jasno
definirati znaćenje tih riječi (jer su riječi ljudske konstrukcije). U
filozofiji se Bog općenito referncira kao jedna stvar koja postoji,
beskonačna i vječna, koja je uzrok i poveznica mnogih stvari. Slično,
prema latinskom 'religare' u znaćenju 'povezati', opisuje našu vezu s
Bogom, kao Jednom stvari, koja egzistira. Iz tog temelja onda jasno
vidimo vezu između znanosti filozofije, fizike, metafizike i teologije,
jer su one utemeljene na tom Realitetu Jedne stvari koja postoji.
Svrha je ovog site-a opisati ono što postoji, tako da bi mogli korektno shvatiti sebe i svoju povezanost sa svemirom / Bogom iz Metafizike Prostora i valne strukture materije.
Iz tog temelja, moralnost je i evoluirana ljudska emocionalna
konsturkcija i vodič u akcijama iz naše nužne međupovezanosti sa
svemirom ('Čini drugima, ono što bi činio sebi . . . '). 'Ograničena slobodna volja'
je objašnjena nužnom povezanošću, a ne determinističkim svemirom (zato
što se radi o postojanju unutar beskonačnog Prostora, koji ne može biti
determiniran).
Kao panteistički filozofi slažemo se s Cicero-m i Lav Tolstojem;
.. kao filozof, imam pravo tražiti racionalno obješnjenje religiozne vjere. (Cicero)
Svi koncepti, koje koristimo za kompariranje s beskonačnim i dosezanje do razumijevanja života, koncepata Boga, slobode i dobrote, se stavljaju na test logike. No ne uspijevaju se oduprijeti kritici razuma. ..... istinska religija je ono odnošenje, u skladu s razumom i znanjem, koje čovjek uspostavlja s beskonačnim svijetom oko sebe, te odnošenje koje veže njegov život s tom beskonačnošću i koja ga vodi kroz aktivnosti. . . ali vodi i do praktičnih pravila zakona: čini drugima, ono što bi želio da oni čine tebi. .... Razum je moć koju čovjek posjeduje kako bi definirao svoje odnošenje sa svemirom. Zato što je odnošenje isto za svakoga, religija stoga ujedinjuje ljude. Sjedinjenje ljudima daje najviše ostvarljivo blagostanje kako na fizikalnoj, tako i na duhovnoj razini. (Leo Tolstoy, Confessions, 1882)
Nadamo se Vašem uživanju pri čitanju gornjih članaka o teologiji,
moralnosti, Bogu i svjetskim religijama (što Vas je to inspiriralo na
čitanje Valne strukture materije i kontempliranje svoje povezanosti sa
svemirom / Bogom!). Slijede naši omiljeni teološki citati i kratki
sažetak različitih religioznih vjerovanja.
Srdačno i iskreno,
Geoff Haselhurst, Karene Howie
Ljudsko
je biće dio cjeline, koju nazivamo svemirom, dio ograničen u vremenu i
prostoru. Doživljavamo sebe, svoje misli i osjećaje kao nešto
odvojeno od ostalog. Vrsta optičkog privida svijesti. Taj privid je
vrsta našeg zatvora, koji nas svodi na osobne želje i raspoloženja
prema nekoliko osoba, koje su nam najbliže. Naš zadatak mora biti
oslobađanje iz tog zatvora, širenjem kruga simpatija/samimilosti s
ciljem prigrljivanja svih živih bića i cjele prirode u svojoj ljepoti.
Istinska vrijednost ljudskog bića je određena mjerom i razumom s kojim
smo dobili slobodu od sebstva. Zahtijevat ćemo bitno novi način
mišljenja, ukoliko čovječanstvo treba preživjeti. (Albert Einstein, 1954)
Bog
nije odvojen od svijeta. On je duša svijeta i svatko od nas sadrži dio
Božanske vatre. Sve su stvari dijelovi jednog jedinog sustava, koga
nazivamo Prirodom; individualni život je dobar ukoliko je u
harmoniji s Prirodom. U nekom smislu je svaki život u harmoniji s
Prirodom, jer je takav zato što su ga takvim stvorili zakoni Prirode;
no u drugom smislu ljudski je žviot u harmoniji s Prirodom samo ako je
individua usmjerena ciljevima, koji su među ciljevima Prirode. Vrijednost
se sastoji u volji, koja je u harmoniji s Prirodom.( Zeno, utemeljitelj Stoicizma, 333-262 BC)
Sama istina je vječna, sve ostalo je trenutno. Korektnije je reči, da
je Istina Bog, a ne reči da je Bog istina. .....Sav život dolazi iz jednog univerzalnog izvora, nazovite ga Alah, Bog ili Parmeshwara. (Mahatma Mohandas K. Gandhi 1869-1948)
Zamislite ljude koji vjeruju u takve stvari i koji se ne srame potpuno
ignorirati sve tolerantne nalaze mislećih umova kroz sva stoljeća od
vremena kada je napisana Biblija. A upravo su te neznalice, najmanje
školovani, najmanje imaginativni, najmanje misleći ljudi među nama, koji bi
se rado postavili za vodiče i lidere svih nas; koji bi nam narinuli svoja
slaba i dječja uvjerenja; koji bi se uvukli u naše škole,
biblioteke i domove. Ogorčeno im zamjeram. .... Predati se neznanju i
nazivati ga Bogom, je uvijek bilo nezrelo i ostalo je nezrelo i danas.
(Isaac Asimov)
Već smo komparirali koristi teologije i znanosti. Kada bi teolog vladao svijetom, svijet bio pokriven kolibama i šupama za mnoge, palačama i katedralama za nekolicinu. Za skoro svu djecu, ljude,čitanje i pisanje je bila nepoznata umjetnost. Siromašni su bili obučeni u krpe i kože - žderali bi kore kruha i žvakali stare kosti. Dan znanosti je osvanuo i luksuz prošlog stoljeća je potreba današnjice. Srednja klasa ljudi ima više komfora i luksuza nego pinčevi i kraljevi u teološko vrijeme. No iznad svega toga stoji razvoj uma. Više je vrijednosti u mozgu današnjeg prosječnog čovjeka - majstora mehaničara, kemičara, prirodnjaka, izumitelja, nego što je bilo u umu svijeta prije četiri stotine godina. Ta nam blaženstvo nije palo s neba, Te nam korisnosti nisu pale iz ispruženih ruku svećenika. Nisu se našla u katedralama ili iza oltara - nisu se tražila svetim svijećama. Nisu otkrivena zatvorenim očima molitelja, niti su došla u odgovoru na praznovjerne ponizne molbe. To su djeca slobode, darovi razuma, motrenja i iskustva - i s njima su ljudi zadužili sve ljude.(Robert Ingersoll)
Teologija je proučavanje religioznih vjerovanja. Teolozi pokušavaju
eksplicirati (i u nekim slučajevima sistematizirati) vjerovanja; neka
izražavanja vlastitog iskustva božanskog. Teolozi postavljaju pitanja
kao: Što je priroda Boga? Što za Boga znači singularnost? Ako judi
vjeruju u Boga kao dualitet ili trojstvo, što ti pojmovi označavaju? Je
li bog transcendentan, imanentan ili neka mješavina to dvoje? Kakav je
odnos između Boga i svemira, te Boga i čovječanstva?
Teizam
smatra Boga i transcendentnim i imanenentnim; dakle Bog je simultano
beskonačan i na neki način prisutan u svjetskim zbivanjima. Katolička
teologija smatra da je Bog beskonačno čedan i izvan vremena.
Većina teista smatra Boga omnipotentnim, sveznajućim i
benevolentnim, iako takvo vjerovanje postavlja pitanje odgovornosti
Boga za zlo i patnju svijeta. Neki teisti pripisuju Bogu samo-svijest
ili svrhovitu ograničavajući omnipotentnost, sveznalost ili
benevolentnost. Otvoreni teizam, nasuprot tomu, tvrdi kako Bog
ima ograničenja. Teizam je nešto korišteno za općenito
referenciranja bilo kojeg vjerovanja u boga ili bogove, drugim riječima za monoteizam ili
politeizam.
Deizam smatra da je Bog u
potpunosti transcendentan. Bog postoji, no ne intervenira u svijetu
izvan onog što je Bogu nužno za kreaciju. Prema tom stajalištu, Bog
nije antropomorfan i doslovce ne odgovara na molitve ili čini čuda.
Monoteizam podržava postojanje samo jednog Boga
i/ili da se štuje jedan istinski Bog u različitim religijama pod
drugačijim imenima. Važno jer uočiti, međutim, da monoteisti jedne
religije mogu, a često to i čine, smatrati monoteističkog boga druge
religije lažnim. Na primjer, mnogi kristijanski fundamentalisti
smatraju Boga Islama (Alaha) lažnim bogom ili demonom (iako teolozi i
lingvisti argumentiraju kako je "Alah" samo arapska riječ za "Bog", a
ne literarno ime specifičnog muslimanskog Boga. Mnogi Židovi smatraju
kralja poslanika Kristijanstva (Isusa) lažnim bogom, a neki monoteisti
(posebno fundamentalni Kristijani) vjeruju u postojanje jednog Boga
trojstva, pa su svi bogovi drugih religija u stvari prerušeni demoni
(kao što je to u 14. stihu, 2. Korinčanina). Vjernici Istočnih religija
i liberalni Kristijani će vjerojatno pretpostavljati kako svi zajedno
štuju istog Boga.
Panteizam tvrdi da je Bog svemir, a svemir Bog.
Panenteizam drži da Bog sadrži Svemir, no nije identičan Svemiru. Distinkcija između to dvoje je delikatna, pa ju mnogi smatraju odmažućom. Kabala, židovski misticizam, oslikava panteističko/panenteističko stajalište o Bogu, koje je široko prihvaćeno u hasidičkom Judaizmu, posebno kod svog utemeljitelja Baal Shem-Tov-a. To je i stajalište Liberalne katoličke crkve, Teozofije, Hinduizma, nekih grana Budizma, i Taoizma, zajedno s mnogim razlikovnim denominacijama (granama Kristijanstva) i individuama unutar njih.
Pandeizam kombinira glavne elemente deizma i panteizma, te drži da je transcendentalni Bog postojao prije kreiranja svemira, no kako je taj Bog postao svemirom tijekom njegova stvaranja, pa je stoga prestao biti aktivnim participantom u njegovom funkcioniranju.
Disteizam je forma teizma,
koji drži da je Bog zlonamjeran, kao posljedica problema zla.
Disteistička špekulacija je uobičajena u teologiji, no nema poznate
crkve, koja bi prakticirala disteizam.
Većina vjernika dozvolajva postojanje drugih, manje moćnih duhovnih bića i daje im imena, kao što si anđeli, sveci, đini (duhovi), demoni i devasi (sanskr. deva - dobri duh).
http://en.wikipedia.org/wiki/God
"Kada
sam prisiljen sažeti teoriju relativnosti u jednu rečenicu: vrijeme
i prostor i gravitacija nemaju odvojeno postojanje od materije . . .
Fizikalni objekti nisu u prostoru, već
su oni prostorna ekstenzija. Na taj način koncept 'prazan prostor'
gubi svoje znaćenje . . . čestica se može jedino pojaviti kao
ograničeno područje u prostoru u kom je jačina polja ili gustoća
energije posebno visoka . .
Slobonda, nespriječavana razmjena
ideja i znanstvenih zaključaka je nužna za zdrav razvoj znanosti,
jer je ona u svim sferama kulturalnog života. . . .. Ne smijemo
skrivati sebi samima da nikakvo poboljšanje u sadašnjoj depresivnoj
situaciji nije moguće bez oubiljne borbe; šaka onih koji su stvarno
odlučni učiniti nešto je ekstremno malo u usporedbi s masom nezainteresiranih
i zavedenih . . .
Čovječanstvo će trebati bitno novi način mišljenja
ukoliko želi preživjeti!" (Albert Einstein)